Živo se sjećam prošlog ljeta i osjećaja užitka koji me prožimao cijelo vrijeme. Suprug i ja dopustili smo si pravu uživanciju provodeći vrijeme na moru s našom 15-mjesečnom kćerkicom. Cilj nam je bio da se svi zabavimo, odmorimo i uživamo.
Dane na plaži provodili smo aktivno se igrajući i bila sam presretna što se mogu igrati da me pritom ljudi čudno ne gledaju.
Naime, odrasla žena koja u pješčaniku gradi Dioklecijanovu palaču, praćena nježnim pogledom svog muža, izazvala bi pozornost i upitne poglede (Je l' s njom sve u redu? Pa… izgleda normalno… Nema li pametnijeg posla?) Svakom roditelju koji je nekako uspio zadržati dijete u sebi, vlastito dijete može biti izvrstan alibi. To je i moja kći bila meni, igrajući se nekoliko metara od mene. Potpuno sam se uživjela u konstrukciju kula i tornjeva kad sam negdje na rubu svijesti začula glas svog muža: „Idemo vidjeti što mama radi.“ Iz mog se grla spontano, nesvjesno i potpuno egoistično čulo jedno očajno: „Neeee, srušit će mi sve!“
U redu, nisam savršena mama… U tom trenutku pretpostavila sam Dioklecijanovu palaču zadovoljstvu svog djeteta, ali dijete u meni je potpuno podivljalo. Naravno da mi je pomogla spoznaja da mi je kćerka potpuno zbrinuta i pod budnim okom svog brižnog oca te da joj ništa neće biti ako joj ne dopustim da uništi moje remek-djelo. Može se naljutiti, što bi bila jedna sasvim legitimna emocija. Završivši svoju palaču kojoj sam se neizmjerno divila, vratila sam se u ulogu roditelja i otišla svoje dijete otuširati i srediti za večernji izlazak u obližnji dječji disko. Ajme veselja… za nju i za nas…
U mnogim knjigama piše što znači biti roditelj, koje su kvalitete roditeljstva. Često su opisane različite upute što učiniti u kojoj situaciji, pa kada se to ne uspije, većina roditelja osjeća se loše i ima grižnju savjesti. Naša je namjera potaknuti Vas da se brinete i o sebi…
1. NITKO NIJE SAVRŠEN
Kada beba dođe na svijet, većina roditelja zaljubi se u to svoje malo biće i želi mu učiniti svijet savršenim. Da bi svijet bio savršen, i mi bismo morali biti savršeni − što je nemoguće. Od starih Grka znamo da savršenstvo ne postoji. Zamislite koja bi razina ljubomore i zavisti postojala oko vas da i jeste savršeni?! Niti to ne bi bio savršen svijet tom malenom biću.
Priznanjem sebi da činimo najbolje što znamo i umijemo te ulaganjem daljnjeg truda u upoznavanje sebe, osvještavanje svojih emocija i emocionalnih reakcija te svog ponašanja možemo doći do realno idealne pozicije u životu: ako od 10 situacija u njih 7 adekvatno reagirate, tada je to realan uspjeh za čovjeka. Savršeni ne možemo biti, i griješit ćemo iznova, ali je važno da griješimo u nekim novim situacijama, a da iz starih povučemo pouku, naučimo nešto više o sebi i drugima i nastavimo dalje uz osjećaj životnog zadovoljstva.
Ako prihvatimo pretpostavku da „Ne postoji neuspjeh, postoji samo povratna informacija“, život će nam biti puno lakši. Ako određene situacije doživljavamo kao neuspjeh, iz njih nećemo ništa naučiti, naprotiv ostat će nam gorak okus nezadovoljstva koji nas priječi da dalje krenemo uspješniji i „pametniji“. Ako pak tu istu situaciju promatramo kao povratnu informaciju, iz nje ćemo štošta naučiti i sljedeći put postupit ćemo drugačije i adekvatnije.
2. LJUTNJA I KONFLIKT SU NORMALNI
Ljudi koji teže savršenim situacijama i odnosima, duboko u sebi više ili manje svjesno vjeruju da ljutnja i konflikt nisu normalni. Kada ipak dođe do konflikta, osoba se može osjećati izgubljeno, krajnje razočarano, odnosno dodatno frustrirano.
Dijete plačem ili odgovorom „ne“ jasno izražava da nije zadovoljno s nečim, da nešto ne želi ili da mu je nešto potrebno. Primjerice, ako novorođenče plače kada ga majka uzme u ruke i ista se situacija ponavlja iz dana u dan, majka može zaključiti da ju dijete odbija, možda čak i da ju ne voli. Može se početi pitati što radi pogrešno i je li uopće dobra majka svom djetetu. Loš osjećaj koji pritom nastaje i frustriranost zbog ponavljanja situacije u njoj stvara određenu razinu odbojnosti prema djetetu te se s vremenom konflikti povećavaju.
Međutim, to dijete može jednostavno biti slabo osjetljivo na nježan taktilni podražaj, odnosno kada ga se nježno nosi ili miluje. Kada bi majka znala da mu treba snažniji dodir da bi ga njegov taktilni sustav mogao procesirati i da bi mu činio ugodu, njezina razina frustracije i nezadovoljstva zasigurno bi se bitno smanjila, a možda u potpunosti i nestala.
3. RODITELJ NIJE SLUGA DJETETU
U želji da djetetu bude prekrasno u životu, da ima sve što poželi, a možda i zbog osjećaja krivnje što ne provodi dovoljno vremena s njim, roditelj može početi činiti sve što dijete poželi.
Međutim, biti roditelj ne podrazumijeva ulogu služenja djetetu. Dapače, ako to naučimo dijete, dijete će očekivati od svih da se tako ponašaju prema njemu, barem od onih koji su mu bliskiji. Koliko god želimo da našem djetetu bude prekrasno u životu, ako mu ostvarujemo svaku želju, kada dijete odraste, silno će se razočarati kada shvati da se život zapravo ne odvija tako.
Budući da su roditelji koji na kraju čine sve što dijete poželi često vrlo senzibilni i osjetljivi, poželjno je da te osobine prepoznaju kod sebe te da pronađu način kako će sebe osnažiti i naučiti da ne pate kada je njihovu djetetu minimalno teško. Na taj će se način, između ostaloga, dijete naučiti zauzeti za sebe na asertivan način, i to je jedna vrijedna lekcija koju svaki roditelj ima prilike naučiti svoje dijete.
4. BRINITE SE ZA SEBE
U današnjem tempu preplavljeni smo sa stotinu uputa, prijedloga, savjeta… S jedne strane stoji da se treba brinuti o svojoj ljepoti, zdravlju, poslovnoj karijeri, a s druge se govori o važnosti posvećenosti djetetu. Brinite se za sebe. Dijete svakako mora biti na prvom mjestu, osobito intenzivno tijekom njegovih prvih šest mjeseci, ali je važno i da mislite na sebe.
Ako silno volite ići na kave s prijateljicama, pronađite vrijeme jedanput u tjedan ili dva kada ćete to moći ostvariti.
Ako Vam je održavanje zdravlja i kondicije putem sporta silno važno, pronađite vrijeme kada ćete se moći posvetiti tome.
Ako Vam je silno važno da idete kod frizera, u shopping ili slično, pronađite vremena za to. Ali umjereno.
Maleno dijete Vas ipak treba i budite svjesni da ne možete živjeti na način kao što ste prije živjeli. No to ne znači da se morate u potpunosti svega odreći. Pronaći mjeru u kojoj ćete i Vi i Vaše dijete biti zadovoljni ideal je kojem treba težiti.
5. ODRŽAVAJTE ODNOS S PARTNEROM
Djetetovim se rođenjem odnos s partnerom bitno promijeni. Međutim, da bi dijete raslo u dobroj atmosferi, važno je i da se roditelji slažu. Da bi se roditelji slagali, moraju nastaviti ulagati u svoj odnos unatoč tome što je dijete prisutno.
Pronađite vrijeme kada se možete posvetiti jedno drugome, kada možete razgovarati, kada možete zaista čuti, vidjeti i razumjeti jedno drugo. To nije uvijek lako, i može proći i nekoliko dana da se to ne dogodi.
Ipak, važno je imati na umu da ćete se udaljiti jedno od drugog ako ne budete ulagali u svoj odnos. Zato smislite vrijeme kada se možete prošetati po gradu zajedno, otići na kavu, u kino, kazalište ili na neku zabavu. Opustite se i uživajte dok je vaše dijete u sigurnim rukama osobe od povjerenja.
6. PODRŽITE PARTNERA U RODITELJSTVU
U našoj se kulturi još uvijek često događa da majka preuzme velik dio obveze i odgovornosti oko djeteta. Zajedno ste to dijete napravili, važno je i da se sad zajedno brinete oko njega. Zajedničke trenutke doživljavajte dragocjenima.
Trudite se prihvaćati različite stavove koje imate o postupcima prema djetetu. Zasigurno se nećete u svemu slagati, jer to i nije moguće. Važno je da razgovarate o tim različitim stavovima i da pronađete kompromise za njih kako biste bili usklađeniji u trenucima provođenja zajedničkog vremena.
7. NJEGUJTE SVOJ SMISAO ZA HUMOR
Dolaskom novog bića u obitelj normalno je da se mnoge stvari mijenjaju. Fokus naše pažnje odjednom se mijenja i postajemo koncentrirani na bebu. Postajemo limitirani vremenom, nalazimo se u mnoštvu novih situacija o kojima nemamo pojma, pojavljuje se nesigurnost… pa roditelji često postaju ozbiljni zbog želje i težnje da djetetu život učine što ljepšim i kvalitetnijim.
To ne mora biti baš tako. Sjetite se vremena prije bebe. Razmislite kako ste se zabavljali, smijali i kakav je vaš smisao za humor. Za dobrobit svoga djeteta evocirajte svoje uspomene i oslobodite dijete u sebi. Ovo vam je jedinstvena prilika da se igrate, a da vas pritom nitko čudno ne gleda.
8. OPUSTITE SE
Ovisno o vašim osobnim preferencijama, pronađite svoj način za opuštanje i punjenje baterija. Omiljeni hobi, čitanje, pisanje, topla kupka, različite vizualizacije…
Upotrijebite ono što vas zaista opušta − višestruko će se isplatiti.
Jelena Vrsaljko, psihoterapeutkinja, trenerica komunikacijskih vještina
Tatjana Gjurković, dipl. psihologinja, certificirana terapeutkinja igrom
www.centarproventus.hr
