Novi broj Mame&Bebe drugi put krasi Doris Pinčić Rogoznica. Predivna je Doris prvi put na naslovnici bila sa sinom Donatom (sada petogodišnjak), a ovaj put naš časopis krasi sa šestomjesečnom Gitom.
Doris nije jedna od onih koje se žale, za sebe kaže da je morski čovik i da je najljepše biti mama, a što ima u njezinu životu otkako ih je četvero te kako je biti mama Giti i Donatu, pročitajte u intervjuu.
Dobro nam došli! ☺ Kakav je osjećaj drugi put odgovarati na pitanja o majčinstvu? Jeste li sada puno sigurniji u neke stvari?
Prelijep osjećaj! Znači da se stvari odvijaju svojim tijekom i da je stigao novi mali anđeo da uljepša ovaj svijet. Ja doista volim biti mama! Što se tiče sigurnosti, ne znam što bih vam rekla, i jesmo i nismo sada sigurniji. Strepiš nad svakim djetetom kao da je jedino na svijetu, pogotovo dok je beba. Možda sada znamo da ne treba paničariti ako odmah ne prihvati neku namirnicu ili ako ima temperaturu 37,5. Najvažnije je da je ljubav jednaka!
Kako je prošao porođaj s Gitom, je li bilo lakše nego s Donatom? Obično je drugi put lakše i brže…
Kod nas suprotno. Porođaj je bio nešto teži i duži, ali i dalje ništa previše traumatično. Imam sreće s trudnoćom i porođajem, definitivno.
» Intervju: Doris Pinčić Rogoznica i maleni Donat
Je li Vam netko bio pri ruci prvih tjedana nakon porođaja? Suprug je,pretpostavljamo, najviše pomagao zabavljajući Donata?
Kao i prvi put, i kao i u svakoj obitelji. Dolazak bebe događaj je za koji se priprema uža i šira obitelj, i svi žele pomoći. Prvih dvadesetak dana bili smo u svojem domu u Zagrebu, došla je moja seka, mama i svekrva, svaka u svojoj turi, a onda smo se spustili svojima u Dalmaciju i proveli tri najljepša mjeseca u životu. Tata također aktivno sudjeluje od početka, pomaže oko Donata, ali i oko svega ostaloga.
Gita ima šest mjeseci, a Donat se bliži petoj godini. Jeste li unaprijed razmišljali koliku biste razliku u godinama željeli između djece? Kako vam se sada čini ta razlika, koji su nedostaci, a koje prednosti?
Iskreno, baš smo ovako i planirali, četiri godine, super razlika. Dovoljno da si mogu biti bliski, a opet, on je već razuman, možeš ga zamoliti da ti doda pelenu ili da se ne ljuti kada moram uspavati seku. Bilo je manje ljubomore u početku, ali doista minimalno, iznenadio nas je svojom spremnošću da bude veliki brat.
Kakva je Gita beba? Dopušta li Vam da se posvetite i Donatu ili je ipak malo zahtjevnija, pa Vam oduzme puno vremena?
A ne znam što bih rekla. Zahtjevna je, ali to mi je nekako normalno za tako malu bebu, nije mi prirodno da dojenče samo leži i ništa ne treba. Tako da je baš kako treba biti, traži interakciju od početka, moram joj stalno pričati, zabavljati je, jer u suprotnom negoduje. Jako voli red, svaki dan ide spavati u isto vrijeme.
Dok Vi radite na radiju, klince čuva suprug? Kako se snalazi u ulozi oca, kako zabavlja klince?
Bake su nam u Zadru, dolaze kad god mogu, jako žele pomoći, ali obje rade i ne mogu baš često biti s nama. Suprug također ima puno posla zadnjih mjeseci, ali kad je god slobodan, čuva ih. Imamo jednu divnu tetu, susjedu koja nam pomaže.
Tko je od vas dvoje stroži roditelj? Je li itko kod vas uopće strog? ☺ Djelujete kao jedna opuštena, simpatična obitelj.
A ne znam što vama znači strog? Inzistiram da se nose papuče, da se u danu pojede samo jedan ili maksimalno dva slatkiša, da se pokupe igračke za sobom (ili barem pokaže dobra volja). Ako je to strogo, onda jesmo, mi držimo da je to normalno. Kao što nam je normalno da ih (trenutačno Gitu) držimo na rukama godinama, dokle se god sami ne odluče spustiti, jer vjerujemo da bebe ne plaču da zezaju, nego zato što nas trebaju. Pratimo ih, dajemo sve od sebe da budu ispunjeni ljubavlju, ali imamo i neka pravila od kojih ne odstupamo.
Razgovarala: Nataša Krstičević, Foto: Jasmina Cviljak
Intervju je u cijelosti objavljen u časopisu Mama&Beba (veljača 2019.)
