Na snimanju naslovnice našeg časopisa imali smo priliku svjedočiti koliko uživate u trenucima sa sinom Donatom… Podnosite li teško vrijeme kada ste razdvojeni?
Kao i svaka majka, pupčana vrpca, iako prerezana, uvijek je tu, nevidljiva ali nas veže. Kako je rekla jedna moja prijateljica: Od onog trena kad dobiješ dijete, više nikad nisi sama, imaš privjesak na srcu koji uvijek i svugdje nosiš na srcu i na koji misliš onda kad i ne misliš. Tako da mogu reći da razdvojenost od djeteta boli, ali moramo biti realni i prihvatiti život, odraditi svoj posao, a onda, po meni najvažnije, vrijeme koje provodimo zajedno provesti u maksimalnoj koncentraciji i ljubavi.
Mnoge majke gotovo mjesecima ne izađu iz kuće, no Vi ste ubrzo nakon Donatova rođenja prihvatili nove poslovne izazove. Jeste li se osjećali spremnom i tko Vam je možda olakšao odluku da krenete raditi?
Život, moj posao je takav: honorarni, i od gaže do gaže. Svi su razdragani nad bebom i trudnicom, ali posao ne staje i znate kako se kaže: Koga nema, bez njega se može. Ne bih mu bila baš neka mama da ne uspijem zaraditi plaću i napraviti nešto vrijedno od svog života da bih njega mogla motivirati na isto. I prije trudnoće sam znala da ću se nakon porođaja brzo vratiti raditi. Olakotna je okolnost da doista volim sve što radim, pa vrijeme brže prođe. A i suprug mi kad god je moguće dovodi Donata na posao.
Glumica ste, kolumnistica, odnedavno i radijska voditeljica, no i mama šestomjesečne bebe. Kako izgleda Vaša svakodnevica?
Veselo, budim se zorom, dok Donat spava treniram , obavim kućanske poslove, budim se s njim, onda ili idem na radio ili u igraonicu ili nešto treće. Suprug i ja se usklađujemo oko obveza i on mi stvarno pomaže jako puno. Ono što je sigurno jest da se ustajem vrlo rano, a ostatak dana je svaki dan drugačiji. Uvijek je jedan dio dana posvećen šetnji ili igri s Donatom.
Što Vas je privuklo radijskom voditeljstvu?
Radio je moja stara ljubav: na zadarskom radiju 057 radila sam još u srednjoj školi i silno me privlači taj medij. Ima nešto čarobno u tome da ti je na raspolaganju samo glas kojim moraš sve dočarati. Narodni radio je postaja s iznimnom ekipom i tradicijom, od koje prije svega upijam i učim, a nadam se i rastem s njima.
Je li Vam ponekad dosta svega ili Vas nosi neka posebna energija?
Ne, pogotovo otkad imam Donata – na krilima sam. Vjerujem da se odgaja primjerom i voljela bih ga naučiti da poštuje svoj duh i tijelo te da uvijek daje sve od sebe, bez obzira na ishod, jer kad si učinio sve što je u tvojoj moći, onda već jesi pobjednik.
Kada prevrtite film, kako biste opisali proteklih šest mjeseci svojeg života?
Uzbudljivo, novo, svakom bih preporučila.
Je li dosadašnje majčinsko iskustvo potvrdilo sve o čemu ste maštali?
Majčinstvo je posebna kategorija ljubavi, života i ispunjenosti. Mijenja me iz dana u dan. Ja odgajam Donata, ali i on mene. Naravno da ima boljih i lošijih dana, i svaki dan svojih zamki, ali generalno sam zahvalna životu na svemu što nam pruža. Mislim da je najmanje što možemo optimizmom i vjerom u život vratiti svemiru te blagoslove.
No vratimo se na početak priče. Kao trudnica ste jedva čekali ugledati to malo biće. Može li se opisati osjećaj kada ste smotuljak primili u naručje?
Bila sam vrlo zbunjena u prvom trenutku. Sam porođaj trajao je vrlo kratko i iznenadilo me što je već tu s nama, iako sam ga toliko iščekivala. Bio je vrlo hladan jer se i on poprilično namučio dok je izašao, pa sam se bila malo i prepala. Uglavnom, to je trenutak kad si istovremeno i najhrabrija i najslabija na svijetu.
Što ste prvo rekli Donatu? Sjećate li se?
Uopće se ne sjećam. Jedino se sjećam da mi je suprug rekao: Hej, tu je, s nama je konačno Donat!
Je li Vam to što ste nakon porođaja morali odmah na operaciju pokvarilo taj prvi doživljaj?
Nije, on je bio malo pothlađen pa su ga ionako brzo odnijeli, a mene operirali. Pod anestezijom sam se poprilično odmorila i došla k sebi – i shvatila što se dogodilo. A onda su mi gospodina (tako ga od milja zovemo) donijeli prvi put u odjeći, sređenog i usnulog. E, to je već bilo veličanstveno. Nisam ga se mogla nagledati. Svima sam govorila da nikad ljepše dijete nisam vidjela (kao i svaka majka :)).
Koliko Vam je bitno bilo da suprug Boris bude s Vama na porođaju?
Jako, i svakome bih to preporučila.
Jeste li ga morali nagovarati ili je to bilo neupitno?
Malo sam ga morala obrađivati jer su mišljenja ljudi oko nas bila podijeljena. Jedni su govorili: Obvezno idi, a drugi: Ne, ni slučajno, nikad više nećete biti intimni nakon toga. To nije prirodno za muškarce, itd.
Što biste savjetovali ženama čiji partneri odbijaju biti u rađaonici: da ih pokušaju „obraditi“ ili…?
Ja bih opet voljela da je on sa mnom. Meni je to poseban, obiteljski trenutak za pamćenje i jako mi je drago da je bio zajednički doživljaj. A i on se osjećao jako važno kad je prerezao pupčanu vrpcu. Također, puno mi je pomogla njegova prisutnost pred sam porođaj.
Sve u svemu, je li Vam porođaj ostao lijepo iskustvo ili se uvukao neki strah od toga „što će biti drugi put“?
Moj porođaj je bio izuzetno lagan, već ranije sam dogovorila da ću uzeti epiduralnu koja je djelovala savršeno tako da doista nisam ništa osjetila, a nisam imala niti jedan šav. I već sam popodne normalno šetala. Vjerujem da ću „platiti“ za tu divotu budem li drugi put rađala. 🙂
Za Vas se početak dojenja ispostavio teži od porođaja… Ispričajte i našim čitateljicama što se dogodilo.
Dobila sam mastitis, i to jako težak oblik. Kasnije sam saznala da to ima jako puno žena i žao mi je da se o tome ne govori više prije porođaja odnosno da nas se ne upućuje na mogućnosti prevencije.
Što Vam je dalo snagu da ne odustajete? Jer mnoge majke prekinu s dojenjem upravo zbog bolnog iskustva s mastitisom…
Iskreno, bila sam na rubu. Zapravo, najgore od svega je što sam bila potpuno zbunjena: jedan liječnik mi je rekao da nipošto ne bih trebala dojiti dok traje upala, drugi je rekao da trebam dojiti ali dva sata nakon antibiotika, treće su bile gospođe iz Udruge Roda koje su tvrdile da trebam dojiti što više, itd. Uglavnom, svatko je imao neki svoj savjet i ideju kako izaći iz tog problema, i to je vrlo zbunjujuće u danima nakon porođaja, kad ti treba najviše snage.
Intervju u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju časopisa Mama&Beba br. 94
