Malena Leona je došla u mamin i tatin zagrljaj kao naručena – nakon važne nogometne utakmice. Mami Jeleni Matijašić priča s porođaja malene Leone nije bila traumatična, upravo suprotno!
Naša Leona bila je planirano dijete. Suprug i ja (tada još zaručnik i zaručnica) odlučili smo da nemamo više što čekati. Nekoliko mjeseci nakon naše odluke pojavio se plusić na testu trudnoće. Nepovjerljiva kao i uvijek, za svaki slučaj napravila sam još 2 testa. I svi su pokazali isto ‒ dolazi nam beba. No to meni opet nije bilo dovoljno, te nisam vjerovala sve dok ginekolog nije ultrazvukom utvrdio postojanje do tada fantomske bebe. ?
Početci su bili zanimljivi, puno mučnina i posjeta kupaonici, no srećom nije dugo trajalo, možda malo više od mjesec dana. Nakon toga nastupilo je mirno, ugodno razdoblje trudnoće. Sve je uredno prolazilo i nije bilo nikakvih problema. Uspjeli smo organizirati svadbu, čak i otići na bračno putovanje u Dubrovnik. Nakon što smo se vratili kući, doznali smo da nosim curicu i krenuo je dug proces odabira njezina imena. Naposljetku smo se dogovorili oko imena Leona.
Imamo ime!
Iako su svi ljudi oko mene govorili da nemam velik trbuh, vrijeme mi je jako brzo prolazilo i brzo sam došla u famoznu “kit” fazu. Cijelo vrijeme bila sam aktivna, stalno sam bila vani sa suprugom, nalazila se s najboljom prijateljicom, tada već kumom. Do mjesec dana pred porod normalno sam se vozila trolejom po Rijeci i šetala se sa suprugom posvuda, kao i prije dok nisam bila trudna. S obzirom na to da mi je termin bio 14. 6., polako su krenule i vrućine, a u zadnjem mjesecu trudnoće shvatila sam da postajem sve tromija i tromija. Šetnje i uzbrdice koje sam inače s lakoćom svladavala postale su velik problem. 😀
O samom porodu nisam previše razmišljala, no kako se bližio termin, sve sam više razmišljala kako će sve proći i hoću li to uopće moći izdržati. Mala napomena svima koji imaju trudnicu u svom okruženju ‒ molim vas, nemojte trudnici govoriti da će sve proći jer je bezbroj žena prije nje već rodilo. Sve smo toga svjesne, no ne umanjuje strah i neizvjesnost u danima prije termina.
Na dan termina nije se ništa dogodilo, Leona i dalje nije bila spremna.
Priča s poroda…još nije počela!
Dva dana nakon termina išla sam na pregled, no i dalje nije bilo nikakvih naznaka da se bliži TAJ događaj. Doduše, boljela me kralježnica, ali tome nisam pridavala pozornost. Vođena mnoštvom filmova i priča, očekivala sam da ću znati kada počnu trudovi. Nakon pregleda i dalje me boljela kralježnica, no nisam mislila da je to naznaka nadolazećeg poroda. Počela sam u neredovitim razmacima osjećati bolove, ali ponovo u leđima. Suprug i ja počeli smo mjeriti razmake između bolova (za svaki slučaj) i svaki put je bilo drugačije, razmak između bolova od 3 minute, 5 minuta, 9 minuta, 12 minuta i tako u krug. Nije se smanjivao period, bio je drugačiji svaki put kada bismo ga mjerili. Taj dan je igrala i hrvatska reprezentacija, a muž se šalio da se dogovorio s curicom da dođe nakon utakmice kako bi tata u miru sve pogledao.
Na trudničkom tečaju koji smo polazili rekli su da je pravi trud bol koji moramo poželjeti prodisati kako bismo izdržali, pa sam zaključila da to nisu trudovi jer ja nemam takvu potrebu.
Idemo provjeriti…za svaki slučaj!
S obzirom na to da su bolovi i dalje bili prisutni te nisam više mogla mirovati, suprug je bio za to da odemo u bolnicu provjeriti jesu li to trudovi. Pristala sam, no i dalje sam bila uvjerena da to nisu pravi trudovi i da će nas vratiti kući. No, eto, na pregledu se utvrdilo da su trudovi. U početku nisu bili česti, ali kada mi je odjednom puknuo vodenjak za vrijeme pregleda, bilo je očito da porod kreće. Primalja je najprije komentirala da će trebati još dosta vremena, jer nisu kratki razmaci između trudova, i kada je zvala doktoricu za pregled, rekla joj je da se ne žuri. Kada je puknuo vodenjak, otrčala je po doktoricu. Uslijedio je pregled na kojemu sam doznala da sam otvorena 8-9 centimetara i da je vrijeme za rađaonicu. Mislim da ni sama nisam bila svjesna svega dok u rađaonicu nije došao muž, odjeven u sterilnu zaštitu.
Priča s poroda kreće!
Na svu sreću, išlo je sve brzo, došli smo u bolnicu pola sata iza ponoći i rodila sam u 2.22. Nisu to bili neki strašni bolovi koje nije moguće izdržati. Istina, posljednjih je nekoliko trudova boljelo, ali ubrzo nakon toga sve se i završilo. Koliko god sam se bojala tzv. rezanja, u tom trenutku nisam uopće razmišljala o tome, dapače bila sam za ako to znači da će porođaj prije završiti. I završilo je brzo, a nama je stigla mala Leona. Naša mala ljubav rođena je 17. 6. 2018. u 2.22. Bila je duga 50 centimetara i teška 3220 grama.
Suprug je sve vrijeme hrabro bio uz mene i bodrio me da izdržim. Nakon poroda bili smo nekoliko sati svi troje u rađaonici, dok nas dvije nismo bile premještene u sobu.
Iskreno, porod mi nije bio strašno ni traumatično iskustvo. Primalja, medicinska sestra i doktori bili su i više nego stručni i pažljivi. Veći problem bio je oporavak od epiziotomije jer nije moguće normalno sjesti, a kamoli išta drugo. Nasreću, za mjesec dana oporavila sam se i sve je bilo u najboljem redu.
Sada smo prava mala obitelj od tri člana. ? Leona u prosincu navršava šest mjeseci i svaki je dan s njom doista prava mala pustolovina. Nikada se ne zna što će novo baš taj dan otkriti i čime će nas iznenaditi. ?
Foto: privatni album
Želite li da i vaša priča s poroda bude objavljena u časopisu Mama&Beba i ovdje na portalu šaljite je na
e-mail: redakcija@stampedo.hr
