Odnosi i spone između djeca, baka i djedova različiti su i variraju u ovisnosti o uvjetima u kojima se djeca druže i susreću sa svojim “drugim roditeljima”. Naime, postoje obitelji u kojima roditelji i djeca žive u istom kućanstvu s djedom i bakom, pa oni bivaju uključeni u djetetovu svakodnevicu i samim time su povezaniji i bliskiji s unucima.
Ako pak ne žive zajedno ali su njihovi susreti česti te se vjerojatno odvijaju u trenucima kada svima odgovara, djedovi i bake mogu tada biti potpuno posvećeni unucima, iz čega se također razvija prisan odnos.
Čak i ako žive u različitim gradovima i kontakti uživo nisu česti, moguće je njegovati povezanost obitelji telefonskim kontaktima, pismima te čestim razgovorima s djecom o njima.
ULOGA RODITELJA
Razumijevajući prirodu odnosa između unučadi i djeda i bake, uviđamo da je ona znatno drugačija od uloge roditelj – dijete. Roditelj s djetetom ima najitenzivnije razvijenu emotivnu bliskost: za dijete je roditelj model iz kojeg ono uči.
Uloga je roditelja da vodi svoje dijete kroz život brinući se za njega, dajući mu smjernice kroz strukturu, osnažuje ga i uvažava u njegovim potrebama i osjećajima. Roditelj donosi odluke vezane uz dijete i općenito ima glavnu ulogu u njegovu odgoju. Kada su uloge tako definirane, dijete razvija sigurnost i povjerenje u roditelja da ga ono usmjerava kroz život.
DJEDOVI I BAKE
Uloga djeda i bake drugačije je prirode. Oni su ulogu roditelja ostvarili u životu čineći to isto sa svojom djecom, roditeljima njihove unučadi. U svojim godinama teško da bi mogli jednakom snagom ponoviti to isto. No, ono što zasigurno nose u sebi jest životna mudrost i iskustvo. Njihova odgovorna zadaća kao roditelja je završena, najčešće je i radni vijek za njih završio, pa oni mogu smirenije ulaziti u odnose – kako s drugima, tako i s vlastitim unucima.
Djedovi i bake čuvaju obiteljsku tradiciju pričajući priče o svom djetinjstvu te o djetinjstvu djetetovih roditelja. Pričaju o tome kako se živjelo nekad te daju unucima mudre savjete. S obzirom na to da s unucima provode manje vremena nego roditelji, te je to vrijeme planirano, često imaju više strpljenja u slušanju svojih unuka, više se igraju s njima, a ponekad i više razumiju.
Upravo zbog odgovornosti roditelja da odgaja dijete, roditelj će katkada zatražiti od djeteta nešto s čime ono nije zadovoljno. Dijete tada može biti frustrirano, nezadovoljno, tužno ili ljuto. Djed i baka u tim trenucima mogu pomoći djetetu da te emocije prebrodi. Pri tome je važno da djed i baka ne dovode u pitanje roditeljevu odluku, nego da podrže dijete u njegovu stanju. Dijete će tako jačati povjerenje u roditelja kao sigurnog vodiča te u djeda i baku kao nježnog i brižnog oslonca kome se uvijek mogu obratiti.
No, problem može nastati kada se djedovi i bake, umjesto podrške, počnu upletati u odgoj, odnosno u ulogu roditelja.
Ako preuzimaju roditeljsku ulogu, najvjerojatnije će doći do konflikta između roditelja i djedova i baka, što može omesti djetetovu psihosocijalnu prilagodbu.
Djeci trebaju jasne smjernice u odgoju, koje će izostati ako su zahtjevi neujednačeni. U takvoj dinamici dijete može razviti nesigurnost, nervozu te se služiti manipulacijama. Djedovi i bake mogu iz osjećaja da više nisu toliko potrebni ili važni drugim članovima obitelji, s unucima razviti takvu vrstu povezanosti da im sve popuštaju i s njima se „udružuju“ protiv roditelja, što za dijete nikako nije dobro.
ŠTO RODITELJ MOŽE UČINITI?
Važno je da samim roditeljima bude jasna razlika između roditeljske uloge i uloge djedova i bake te da su sposobni za to preuzeti odgovornost. To podrazumijeva da su u stanju zastupati sebe i da su u odnosu na svoje roditelje ravnopravni. Ako i dalje postoje situacije u životu gdje djetetovi roditelji slijepo slušaju svoje roditelje (djedove i bake) te postoje teme oko kojih nisu slobodni razgovarati, teško da će moći mirno i odgovorno njegovati svoju roditeljsku ulogu.
U slučaju konflikta, važno je jasno definirati da je roditelj taj koji ima glavnu ulogu u odgoju djece te da je on taj koji donosi svakodnevne odluke o djetetovu životu.
No važno je i definirati koja je uloga ostalih članova obitelji, pa tako i djedova i baka. Ponekad već i samo jasno roditeljsko izražavanje očekivanja prema djedu i baki može riješiti konfliktnu situaciju. Iz vlastite ideje da pomognu, djed i baka mogu preuzeti odgovornost za nešto što roditelju ne odgovara, i ako tada usmjere njihovu volju da nešto čine i sudjeluju u životu unučadi u dijelovima koji su roditeljima od stvarne pomoći, može biti blagotvorno za cijelu dinamiku obitelji.
DJEDA I BAKU TREBA ČUVATI
Ne treba zaboraviti da djed i baka ne postoje samo da bi bili podrška djeci i roditeljima. To su ljudi koji su puno dali u životu i kojima vrijedi iskazati zahvalnost. Poštujući ono što je njima važno, uvažavajući njihove potrebe, njihovo pravo na odmor i samoću te brinući se za njih, roditelj iskazuje poštovanje prema njima te uči dijete da čini isto.
Tako će ti isti unuci – jednog dana kad njihovi bake i djedovi postanu stari i nemoćni – “voljenim starcima” moći uljepšati mirne dane života – prisjećajući se pritom užitka koji su kao mališani osjećali bacajući se u naručje brižnih im baka, nona, nana, majki, djedova ili dida…
