Plesni zbor Zagrepčanke i dečki veliki je prijatelj časopisa Mama&Beba. U njegovim je redovima oko 150 mališana te još dvostruko više roditelja koji se brinu o dobrobitima te družine. No temelji ovoga zbora ne leže na jednoj čvrstoj obiteljskoj priči o ljubavi između djeteta i roditelja. Naime, 20-godišnji zbor Zagrepčanke i dečki u rukama je Lane Marinović, akademske glazbenice, plesačice i skladateljice koja je ovaj posao naslijedila od svojeg oca Slavka Olujića. Nakon što je u svoju kćer usadio ljubav prema glazbi, iskusniji otac školovao ju je i s godinama joj lagano predavao svoj rad u ruke. Njegova misija da svoj životni san podijeli s kćeri na kraju je postala stvarnost. Predivna priča ispunjena ljubavlju ispunila je naša srca, stoga smo ovoga mjeseca Priču iz života odlučili posvetiti veselju i onima koji svojim notama uljepšavaju srdašca mnoštva mališana – i najaviti veliki koncert koji će Zagrepčanke i dečki održati 11. svibnja u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog.
Zbor se zove Zagrepčanke i dečki… Prvo nam objasnite zašto „i dečki“ te kako je došlo do toga da dvoje Sarajlija vode zbor takva imena?
Kad smo se doselili u Zagreb, moj tata Slavko, koji je inače i dirigent, preuzeo je zbor Zagrepčanke. Dotad je to bio djevojački zbor, a od preuzimanja dječji. S vremenom su se počeli upisivati i dečki: prvi muški član bio nam je Dino Jelušić, tada trogodišnjak. Na svakome nastupu voditelj programa Siniša Cmrk upitao ga je: „Dinek, jesi li ti Zagrepčanka?“ Malenome je bilo neugodno, a kako smo krenuli na seriju ekokoncerata po Hrvatskoj, odlučili smo hitno promijeniti ime zbora. Htjeli smo zadržati postojeće već poznato ime, a opet ga pretvoriti u nešto dječje i fora! Zbor smo nazvali Zagrepčanke i dečki, što se pokazalo kao pun pogodak!
Kad ste Vi i tata prvi put počeli surađivati i kako?
Otkad znam za sebe, pjevala sam u tatinu zboru. Znači, surađujemo oduvijek. Već kao trogodišnjakinja sam mu namještala drugu djecu i ''redala redove'', točnije smetala. Ali i tada se moglo vidjeti kako će sve ovo završiti! Već potkraj osnovne škole počela sam sa sestrom raditi koreografije za zbor, učila drugu djecu, na tatin nagovor napisala sam svoje prve pjesmice i skladala ih… Sve je bilo spontano i preraslo je u moju veliku ljubav prema ovom poslu!
Tata i ja imamo sreću da smo u mnogočemu gotovo isti, pa se jako dobro razumijemo. Oboje smo jako temperamentni, pa kad dođe do razilaženja mišljenja, nakon oluje se uvijek izrodi savršena ideja. Najčešće mlađi popusta, a i tata je sve mlađi i mlađi 🙂
Jeste li ikada maštali da ćete raditi s ocem, ali i mamom koja je uključena u rad zbora?
Nisam razmišljala o radu s roditeljima, ali sad smatram da je rad s obitelji najveći uspjeh. Naravno, s obitelji koja se zasniva na zdravom odnosu, punom ljubavi poput naše. To je ključ uspjeha! Tata je organizator, skladatelj, on drži konce u rukama. Mama Ljiljana je nevidljiv, iznimno bitan dio zbora. Ona odijeva zbor, a nijedan veliki koncert u Lisinskom ne bi mogao proći i bez njezine organizacije gostiju, torte, domjenka za djecu. Iza naših je nastupa jako puno posla, što se izvana vjerojatno i ne vidi jer se mama brine o svakome detalju. I još nešto! Mama „ima nos“ za dječje hitove. Prva je publika za nove pjesme u nastajanju i vrhovni i nemilosrdni sudac u njihovu procjenjivanju. Pjesme koje ona pjevuši skoro uvijek postanu hit.
Imam i stariju sestru Ladu, pedagoginju i akademsku gitaristicu. Ona piše najbolje pjesme u cijeloj obitelji, ima više dječice od mene i sa svojih pedesetak gitarista svaki je put naš najdraži gost na koncertima.
Što za Vas znači živjeti s obitelji i raditi s obitelji?
To znači da posao nosiš doma i da je sveprisutan! Tata je taj koji je pun ideja i koji bi uvijek razgovarao o poslu, pa se toliko puta čujemo kasno u noćne sate i rješavamo sve što nismo stigli tijekom dana. S našim „poslom“ – s ljubavlju za pjesmu i djecu – živimo dvadeset četiri sata.
Majka ste dječaka. Što se u Vašemu svijetu promijenilo otkad ste postali majka?
Prije nekoliko dana proslavili smo drugi rođendan našeg Marka Antonija. On mi je svijet u potpunosti preokrenuo: od načina života, prilagođavanja svakome trenutku do preslagivanja životnih prioriteta. Kad dobiješ slatko malo djetešce, ono je sav tvoj život, a sve ostalo pada u drugi plan. Biti majka nešto je najposebnije što ti život pruža!
Koje od vrijednosti koje su na Vas prenijeli roditelji prenosite na svoje dijete.
Mislim da je to teško nabrojiti, ali svakako treba istaknuti pozitivan i vedar način života i prolaska kroz sve situacije koje te snađu, pronalaženje najboljega u ljudima i situacijama te dobrota i davanje koji su danas sve manje prisutni. Tako odgajam svoje dijete, ali i svu djecu iz zbora. Najveća vrijednost koju su mi usadili je ljubav prema ljudima i djeci, jer bez nje ne bi bilo Zagrepčanki i dečkiju. Kako kaže jedna naša pjesma: "Volim, volim tebe, volim cijeli svijet…"
Sinčić ima – i vjerojatno će imati – bajno djetinjstvo. Vi ste, za razliku od njega, kao djevojčica živjeli u ratom zahvaćenom Sarajevu. No pjevanja u zboru niste se odrekli ni tada.
Moje djetinjstvo bilo je bajno i rat ga nije mogao pokvariti. Istina je da je tu bilo puno ratnih strahota, smrzavanja, gladi i neimaštine, no kad si dijete, sve je nekako lakše. Naime, moj je tata i prije rata vodio najveći dječji zbor u Sarajevu – Palčiće. Kad je rat počeo, zbor je nastavio djelovati. Oko dvjesto hrabrih malih duša i dalje je trčalo do televizijske kuće svaki dan, pod granatama, riskirajući svoje živote. Ali mi djeca smo u svemu vidjeli samo ono zabavno. Kad se tvoji spotovi vrte prije dnevnika, kad svi znaju tvoje pjesme i tebe, kad strane televizije izvještavaju o hrabroj djeci Palčićima koji svoj otpor daju glazbom i lijepom riječi, gubiš pojam koliko je situacija oko tebe strašna i okrećeš se lijepim trenucima. Danas kad se sjetim svog djetinjstva, zaboravim ružne stvari i rat jer prevladavaju prekrasne uspomene, prijatelji i glazba. Divim se svojim roditeljima koji su se hrabro nosili s cijelom situacijom i svoju djecu izveli na pravi put.
„Majka“ ste svih mališana koji pjevaju i plešu u Vašemu zboru i plesnim skupinama. Kakav je osjećaj biti odgovoran za svu tu dječicu?
Nedavno me je jedna mama iz zbora pitala koliko djece želim imati, a kad sam rekla najmanje petero, jako se iznenadila i rekla:" Pa zar ti nije dovoljno djece?!" Istina je, svi su oni moji. Moja ljubav prema djeci je golema i imam je dovoljno za sve. Osim 150 djece u zboru, vodim i dva plesna studija: Cro dance i La dance. Svakodnevno odgajam djecu u dobi od dvije godine pa do djevojaka koje su pred kraj fakulteta. Da mi dan traje duže, imala bih još barem deset puta ovoliko djece.
Što su osnovne vrijednosti i kvalitete koje zbor daruje jednom djetetu?
Djeca u zboru jako puno dobiju! Osim ovog što svi vidimo, djeca povećavaju vokabular svakim novim projektom: pjesmama koje radimo, povećavaju memoriju učeći nove pjesme… Osim pjevanja i plesa, djeca uče recitacije i aforizme, uče kako biti voditelji i glumci. Djeca koja imaju lošu dikciju i zamuckuju, pjevanjem uspješno rješavaju taj problem, a ono na čemu najviše volim raditi je samopouzdanje i oslobađanje djece koja su povučena i samozatajna. To je najbolji mogući način da se to prevlada: stati pred publiku, otpjevati nešto, otplesati, imati pri tome osmijeh, šarmirati publiku… Ma ništa lakše i ljepše za nas!
Zagrepčanke i dečki ispratili su puno generacija. Vraćaju li Vam se svi ti mališani danas kao roditelji, studenti…?
Istina, ispratili smo puno prekrasne djece! Tek po njima vidim koliko vrijeme brzo prolazi jer su mi iz vrtića već nekako na fakultetu. Još smo mlad zbor, tek smo proslavili dvadeseti rođendan, tako da prve Zagrepčanke i dečke juniore tek očekujemo!
Skorašnjim zagrebačkim koncertom u Lisinskom predstavit ćete novi album.
Koncert koji će se održati 11. svibnja bit će itekako drugačiji od puno toga što smo do sada u Zagrebu vidjeli, pritom ne mislim samo na dječje koncerte i produkciju. Ono po čemu smo poznati i drugačiji je da svake godine napravimo novi projekt pjesama, pjesama koje uveseljavaju dječje živote, ali ih i uče vrijednostima života, dobroti, ljubavi, toleranciji! Naš ovogodišnji koncert Pjevaju vam Zagrepčanke i dečki posvećen je utrci Terry Run. Na njemu će dječica pjevati o puno korisnih, humanih i lijepih stvari. Sve to u Lisinskom, u nedjelju 11. svibnja u 11sati.
Na novom CD-u, uz koncert, naći će se i pjesma posvećena našim časopisima Mama&beba i Trudna i Lijepa te svim majkama, očevima, trudnicama i djeci.
Definitivno jedna od najljepših pjesama koje će se čuti i na koncertu. Možda ju preferiram jer sam majka pa se u potpunosti pronalazim i uživam u njoj. Pjesma za sve prekrasne mame i trudnice najbolje govori za sebe: Mama i beba, trudna i lijepa, dva su cvijeta, zaljubljenog svijeta, Prvi je ljubav što ljubav rodi, Drugi ljepota što svijetom brodi!
Vaš je sinčić dio raspjevanih mališana. Hoćete li mu jednoga dana predati zbor kao što je to učinio vaš otac?
Život je nepredvidljiv, ja sam odličan primjer. Glazba je definitivno nešto što pokreće i uljepšava svijet i morala bi biti dio svačijeg života i odgoja, a našeg definitivno je. Kako će sve izgledati u budućnosti, sam Bog dragi zna, a na nama je roditeljima da ljubav i vrijednosti znalački utkamo u njihove živote.
