"Obitelj smo odlučili osnovati, u današnjem smislu, dosta rano – u mojoj dvadeset sedmoj godini. U tom sam trenutku tek započinjala stvarati znanstvenu karijeru, tako da sam uistinu imala dovoljno vremena posvetiti se djeci.
Upravo smo se iz tog razloga nedugo nakon rođenja prvog djeteta odlučili i za drugo. Tada sam odlučila uzeti godinu dana pauze i s djecom ostati kod kuće. No, kako su moj posao – ali i hobi – znanost i istraživanja, ono malo slobodnog vremena koje sam imala koristila sam za čitanje stručne literature, što se pokazalo kao jako dobra odluka jer sam u to vrijeme čak objavila i poneki znanstveni rad“, prisjeća se plavokosa Slavonka koja je, s obzirom na to da su i ona i njezin suprug podrijetlom iz Osijeka, u Zagrebu od početka bila “sama s djecom“.
Uhvatite konce svog života
“Prve tri godine bile su mi, mogu reći, vrlo zahtjevne. Tješila sam se radošću i srećom koju su mi djeca vraćala natrag, jer taj osjećaj ipak nadmašuje sve tuge i napore. Od djece se nismo razdvajali, pa su nam vjerojatno zbog toga danas iznimno privrženi. Gotovo smo nerazdvojni. Naprosto sam nakon svih tih godina naviknuta da smo nas četvero uvijek zajedno”, tvrdi Ana.
Budući da ju je životni tempo, kao i druge ljude, gazio i opterećivao, ponekad se djeci nije mogla predati u potpunosti. No redovitim nadoknađivanjem izgubljenog vremena i trudom ova je mlada majka, ali i cijela njezina obitelj, to uspjela prevladati.
“Djeca shvaćaju da im ponekad uslijed poslovnih obveza ne možemo pružiti sto posto pažnje, ali iz njihova ponašanja vidimo da to prihvaćaju te da se jednako kao i mi prilagođavaju nastaloj situaciji”, ističe mlada znanstvenica.
Zdrava djeca, zdrava obitelj
A majčinu se ritmu, ali i interesima, prilagodilo i ovo dvoje mališana, te su bez problema usvojili i pravila za zaštitu okoliša i energetske učinkovitosti, kojima se bavi njihova majka.
“Nije trebalo previše napora jer su već u gradskom vrtiću – koji je nevjerojatno napredovao u smislu recikliranja, iskorištavanja otpada za izradu igračaka – naučili saditi vrt i upoznali se sa žitaricama… No, naravno da smo im svojim primjerom recikliranja i odvajanja otpada, zdrave prehrane s mnogo voća, povrća i žitarica, korištenja bicikla u prijevozu, kao i aktivnog bavljenja sportom, usadili određene navike još dublje.
Ne odgajamo djecu da idu našim putem nego da znaju razmišljati svojom glavom. Nama kao roditeljima potpuno je svejedno čime će se baviti u životu, tu odluku trebaju temeljiti na svojim interesima i sklonostima. Naša je uloga da ih usmjerimo i oblikujemo u odgovorne i pravedne ljude”, poručuje znanstvenica i aktivistica koja se, osim za svoju, svakodnevno bori i za drugu djecu u gradu Zagrebu.
Mama aktivistica
“Grad Zagreb najveće je hrvatsko sveučilišno središte. S takvom koncentracijom znanja i inovativnosti on mora ponuditi mladim ljudima mogućnosti za zapošljavanje i daljnji razvoj. Tu prvenstveno mislim na tehnološke parkove, poduzetničke inkubatore i poduzetničke zone, koji gotovo i ne postoje. Gdje bismo trebali očekivati da će diplomirani inženjeri strojarstva, arhitekture, građevine, elektrotehnike naći posao ako u gradu nema preduvjeta za njihove zapošljavanje niti se razvija poticajno okruženje za njihovo usavršavanje”, upozorava Ana Pavičić Kušelj.
Za dobrobit budućih naraštaja uključila se u lokalnu politiku, pa je s omiljena joj “dva para malih ruku” nedavno čistila napuštene gradske prostore, pomagala potrebitima, širila svijest o zdravom životu… Na takve akcije poziva i druge roditelje s djecom.
“Ovakve akcije djeci su prije svega zabava, no jako puno su iz njih i naučili. Trenutno im ne bi palo ni na kraj pameti lijepiti nešto na tuđu imovinu i izloge ili bacati smeće uokolo. No, tako prvenstveno uče pomagati ljudima – i onima koje poznaju, i onima koje ne poznaju. Uče se zajedništvu, dijeljenju i razumijevanju”, objašnjava majka čiji dan kao da ima više od 24 sata.
Ključ je u dobroj organizaciji
“Dan i noć imaju puno sati, to zna svaka majka. Kad mislite da ste na kraju snaga, stisnete zube i odvalite još sat vremena čišćenja i spremanja u kasni noćni sat – i ujutro se nagradite čistom kućom. Iz svog iskustva znam da je ključ u dobroj organizaciji. Ako je imate, onda sve stignete. Ako i ne stignete, jednostavno s vremenom naučite da stvari ne moraju uvijek biti savršene: kuća ne mora blistati svaki dan, a ni ručak ne mora uvijek biti kraljevski”, savjet je Ane Pavičić Kušelj drugim majkama.
“Dopustite suprugu da vam asistira u odgoju, jer tko će drugi ako ne on. I ja, kao i svi, imam dane u godini, čak godine, koji su teži i zahtjevniji za usklađivanje majčinstva i posla. No ako nemamo kome u tom trenutku odvesti djecu, jednostavno se prilagodimo: posao ostavimo za večernje sate i posvetimo se djeci. Djeca su nam prioritet. Smatram da sam djeci dala cijelu sebe. Ali ono što zasigurno manjka svakoj majci jest to da je sebi dala premalo sebe.
No, to je majčinstvo – ono je u našoj prirodi i kao takvo potpuno razumljivo”, ističe znanstvenica i aktivistica Ana Pavičić Kušelj.
