Tata

DJ Werft: Eli se smije od trenutka kada otvori oči

dj werft, tata od formata

Ako vas je tijekom ljetnih mjeseci šetnja odvela do šume Tuškanac, čuli ste funk i soul glazbenu selekciju koja se vrti iz simpatičnog Pop Up gardena. Ondje ste mogli vidjeti četrdesetogodišnjeg DJ-a Eduarda (Edija) Werfta kako pušta glazbu, a ispred njegove kabine preslatku skoro dvogodišnju Eli kako pjeva i pleše u ritmu tatine glazbe.

Kako je biti noćni DJ i dnevni tata, te koliko je teško, odnosno u Werftovu slučaju lako, uloviti se u koštac s očinstvom, pročitajte u intervjuu.

Razgovarala: Lucija Anić, Foto: Jasmina Cviljak

Iako imate posao „od 8 do 16“ uspijevate biti jedan od prepoznatljivijih DJ-a i posvećeni tata koji je podredio sve svoje poslove dvogodišnjoj Eli. Kako je to balansirati poslove i obiteljski život?

U zadnje vrijeme često imam posao od 7 do 17 i znam biti prilično psihički zgužvan i fizički umoran kada dođem doma, ali u parkić se ide bez obzira na to. U svim aspektima prilagođavam se situaciji i okolnostima.

dj werft

Općenito se uz zanimanje DJ-a vežu asocijacije kao što su partijaneri, noćne ptice, momci koji to rade jer ne znaju svirati, te da to zapravo nije pravi posao. Može li se tim poslom zaraditi ili je to hobi kojim malo popunite budžet?

Iskreno, sve od spomenutoga do jedne je mjere točno. Ako nisi partijaner i noćna ptica, kako ćeš funkcionirati u punom klubu do šest-sedam ujutro? Puno DJ-a zna svirati instrumente, neki i gramofone. Taj je dio zbilja potreban ako želiš biti dobar u tome što radiš, ali napretkom tehnologije, nije nužan. Neke kolege su odlučile da im DJ-ing bude glavni izvor zarade, i ja im skidam kapu na tome.

Kako Vaša Eli reagira na glazbu?

Na uvod od „Nije lako bubamarcu“ doslovno vrišti od sreće. Sve sam Vam rekao.

tata od formata

Kako Vam se i koliko život promijenio otkad je Eli s vama. Prije ste mogli i na gažama ostajati duže, one su, pretpostavljam, i bile češće.

Promijenio se kompletno i od temelja. Ja ne volim govoriti da je sve super jer, realno, nikada ništa nije do kraja SUPER. S rođenjem Eli jesam izgubio neke navike koje mi nedostaju, ali sam i dobio nove koje su sadržajnije i pružaju mi puno više zadovoljstva. Gaže jesu bile češće i ostajalo se šankirati duže nego danas. Neki put mi to fali i najviše ovisi o tome kakav je party i DJ kao gost u gradu. Dopustim si ponekad da zaglibim.

Daria je bila pametna u takvim situacijama i nije mi ništa branila. Pustila me da dođem kad hoću, ali sam s vremenom shvatio da zbilja nema smisla i da nemamo apsolutno ništa od toga kao obitelj,  da ta dva dana vikenda provedem spavajući na trosjedu ispred TV-a i dolazim k sebi dok su one vani, bez mene.

Opišite nam Eli, kakva je beba, što voli, a što ne voli?

Najviše me kod nje fascinira da se smije od trenutka kada otvori oči. Jako je vesela beba, ne srami se, najviše voli slikovnice, stalno pleše i pjeva, zna točno što hoće ili neće, nije „cendrava“,  jako je brbljava i to nam odgovara jer pritom umiremo od smijeha. Taj njihov jezik dok još ne nauče govoriti kako spada, nešto je najslađe na svijetu.

tata od formata

Eli je začeta metodom potpomognute oplodnje, što većini parova nije lako? Možete li nam opisati vaš put kroz taj medicinski postupak?

Jedino vam mogu reći da je emotivno jako iscrpljujuće jer prije samoga postupka obično prođe po nekoliko godina propalih pokušaja začeća, a tek se potom parovi odluče na sam postupak. S  tim se doista nije lako nositi jer itekako utječe i na sam odnos partnera. Svakakve misli ti prolaze kroz glavu, i to nije laka tema. Mi se smatramo iznimno sretnima jer smo uspjeli već iz drugog puta. Recimo da su od trenutka kada smo odlučili dobiti bebu i kada smo je dobili, prošle tri godine.

Mnogi parovi bore se sa začećem, a postoji uvriježeno mišljenje da je lako „napraviti bebu.“ Zapravo tek 15-ak % parova uspijeva začeti prirodnim putem. Koje bi stigme voljeli opovrgnuti, odnosno demantirati.

Najiskrenije, nikoga ne bih htio opovrgnuti ili komentirati jer bih tim sitnim dušama dao na važnosti. Svakome tko se protivi IVF-u, samo ću pokazati sliku svoje kćeri i onda može pričati što god hoće. Poručio bih parovima koji se odluče na tu opciju da ne odustaju, da se ne obaziru na okolinu, natpise po novinama i na licemjerne pojedinaca u javnom prostoru.

Intervju u cijelosti objavljen u časopisu Mama&Beba (izdanje za listopad 2018.)

Amanda Prenkaj
Mama&Beba