Postoje mnogobrojne definicije disleksije i sve definicije opisuju teškoće u ovladavanju i razvoju vještina čitanja i pisanja, ali je važno istaknuti da je to jezično utemeljen poremećaj, da je to poremećaj koji obilježavaju teškoće u dekodiranju riječi, a te teškoće obično nastaju zbog nedovoljno razvijene sposobnosti fonološke obrade.
Disleksija je poteškoća s kojom se mnoge obitelji prvi put susreću početkom formalnog djetetova školovanja. Kada govorimo o disleksiji, govorimo o jednoj od specifičnih teškoća u učenju, ali disleksija ne nastaje kada dijete krene u školu, nego određeni problemi u jeziku postoje i mogu se uočiti ranije. Riječ disleksija nastala je iz grčke riječi dys (slab, loš) i riječi lexsis (jezik, riječ).
Koliko rano možemo prepoznati disleksiju?
Od velike je važnosti ovu teškoću prepoznati na vrijeme. Naravno da se dijagnoza disleksije ne može postaviti u predškolskoj dobi, ali u toj dobi mogu se prepoznati rani znakovi koji nas mogu uputiti da bi dijete polaskom u školu moglo imati poteškoće s ovladavanjem čitanja i pisanja. Ti rani znakovi odnose se na jezične i vizualno-perceptivne sposobnosti djece predškolske dobi, a ukoliko ih uočimo na vrijeme, utoliko ih ciljanim vježbama možemo ojačati.
Koji su to rani znakovi predškolske dobi koji imaju upozoravajuća obilježja?
• Siromašan vokabular (rječnik)
Rječnik se sastoji od riječi koje razumijemo (receptivni rječnik) i riječi koje upotrebljavamo (ekspresivni rječnik). Rječnik raste tijekom cijeloga života čovjeka, ali predškolska je dob razdoblje njegova najintenzivnijeg širenja. Prva riječ javlja se oko prve godine života djeteta. S navršenih 18 mjeseci djeca u aktivnom vokabularu koriste oko 50-ak riječi i onda dolazi do intenzivnog razvoja rječnika.
Bogatstvo riječi
U dobi od tri do četiri godine vokabular od petstotinjak riječi gotovo se utrostručuje. Od četvrte do pete godine vokabular raste od 1,5 do 2 tisuće riječi. Petogodišnjak koristi čak do tri tisuće riječi, a do navršene šeste godine vokabular sadržava oko šest do sedam tisuća riječi. Nove riječi usvajamo kroz slušanje i razgovor s okolinom, a veliku ulogu ima i čitanje. Čitanjem i prelistavanjem slikovnica, od najranije dobi, pa čak i onda kada dijete ne razumije što mu se govori, usvajaju se mnoga znanja (djeca bogate rječnik, stvaraju logičke poveznice, razvijaju pojam riječi, slova, glasa…).
Istraživanja su dokazala da dijete koje poznaje veliki broj riječi brže ovladava vještinama čitanja i pisanja te znatno lakše usvaja školsko gradivo.
• Jezične poteškoće
Velika većina djece koja unatoč urednom kognitivnom razvoju pokazuju kašnjenje jezičnog razumijevanja i proizvodnje u školskom razdoblju imaju poteškoće s učenjem i usvajanjem vještina čitanja i pisanja. Neka od glavnih obilježja govora djece s jezičnim poteškoćama su:
- kašnjenje u fazi brbljanja
- odgođena pojava prve riječi
- poteškoće s prizivanjem riječi
- kašnjenje u oblikovanju dvočlanih i višečlanih iskaza, tj. rečenica
- kašnjenja u usvajanju gramatičkih pravila jezika
- poteškoće u samostalnom strukturiranju iskaza (teškoće prilikom prepričavanja).
Polaskom u školu spomenute će se jezične poteškoće reflektirati na ovladavanje vještinama čitanja i pisanja.
• Teškoće usvajanja fonoloških vještina
Fonološka svjesnost jedna je od najvažnijih vještina koja mora biti dobro razvijena prije polaska u školu. Fonološka svjesnost odnosi se na prepoznavanje, izdvajanje i baratanje manjim dijelovima od riječi (slog, rima, fonem…). Sama fonološka svjesnost obuhvaća više vještina kojima djeca ovladavaju u različitoj kronološkoj dobi, a razvoj fonološke svjesnosti odvija se postupno.
Rima štima
Koraci koje dijete treba usvojiti da bi uspješno ovladalo vještinama fonološke svjesnosti su: prepoznavanje rime, tvorba rime, slogovno stapanje ( me-do = medo) , slogovna raščlamba (riba= ri-ba), fonemsko stapanje (m-i-š = miš) i fonemska raščlamba (pas=p-a-s).
Ako dijete opisanim koracima nije ovladalo prije polaska u školu, možemo očekivati da će se početkom školovanja javiti i poteškoće u usvajanju vještina čitanja i pisanja.
• Teškoće pamćenja
Kapacitet radnog pamćenja važan je čimbenik za vještinu čitanja. Istraživanja su pokazala da u djetinjstvu može biti značajan prediktor uspješnosti čitanja u školi. Djeca koja imaju poteškoća s radnim pamćenjem otežano usvajaju nazive boja, otežano pamte pjesmice, teško pamte nazive slova, a znati imenovati slova uvjet je uspješnog čitanja. U brojnim se istraživanjima navodi kao jedan od najznačajnijih pokazatelja spremnosti za usvajanje vještina čitanja.
Djecu u predškolskom razdoblju treba izlagati slovima tako da u vrtićkom okruženju ili s roditeljima igraju igre koje uključuju slova. Da se komentiraju slova koja dijete prepoznaje, te je kroz igru potrebno pobuditi dječji interes za slova.
• Teškoće u usvajanju prostornih i vremenskih odnosa
Djeca s teškoćama čitanja i pisanja često imaju poteškoće prilikom shvaćanja i usvajanja prostornih i vremenskih odnosa. U predškolskoj dobi djeca pokazuju nesnalaženje unutar dnevnog slijeda zbivanja, npr. teško određuju jesu li kod bake bili prije ili nakon ručka ili otežano shvaćaju pojmove kao što su danas, sutra, jučer, prije, poslije, pokraj, iza, ispred…
• Teškoće vizualne percepcije
Mnoga istraživanja ističu važnu ulogu vizualne percepcije i diskriminacije prilikom usvajanja vještina čitanja. Već u ranoj predškolskoj dobi djeca počinju prepoznavati riječi prema njihovim vizualnim obilježjima. Ako djeca ne stvaraju „vizualni rječnik“, ne razlikuju dobro desnu i lijevu stranu, zrcalno pišu slova, pokušavaju pisati, čitati zdesna ulijevo možemo posumnjati da postoje određene poteškoće na području vizualne percepcije. To se polaskom u školu može reflektirati na usvajanje vještina čitanja i pisanja.
Tekst: Martina Starčević Perica, prof. logoped
martininblog.hr
Foto: Freepik
