„Otkud mu to? Zar ne zna što su psovke? Jesam li loša majka? Gdje sam posrnula?“ samo su neka od pitanja koja će vam proći kroz glavu kad čujete da vaše dijete psuje.
Nakon što im godinu dana mijenjate pelene, brišete prljave guze, nakon što ih dojite, pa im mutite kašice, nakon što ih učite hodati i igrati se s igračkama koje ste kupili teško zarađenim novcem, vaši maleni jednoga će vas dana potpuno „ubiti u pojam“: najčešće pred masom potpunih neznanaca izgovorit će nešto poput „J… ga!“ i vi ćete se preznojiti. I propasti u zemlju. Od kad moje dijete psuje?
Što možete očekivati?
Psovanje je normalna razvojna faza u životu vašeg djeteta. Obično nastupa oko dobi od dvije i pol godine, a može i malo kasnije. U tom će razdoblju neka djeca bez ustručavanja opsovati slatkim, bebastim glasićem. No ne zadržavaju se samo na psovanju. Da stvar bude gora, ponekad će bez problema nogom nabiti koš za smeće, zamahnuti rukom prema majci, vikati na bliske osobe…
Sve to dolazi u istoj fazi, pa se ne zabrinjavajte. Samo se nadajte da u tom trenutku oko vas neće biti nikoga. Jer, bez obzira na to koliko se spremate za trenutak prvog „bezobrazluka“, za to nikad nećete biti dovoljno spremni. Naprosto će vas zateći i nećete znati što dalje.
Ali što zbilja možete učiniti?
Apsolutno ništa. A najgore što možete učiniti jest reći: „Da to više nikad nisi rekao/rekla!“, jer to je kontraproduktivno. Ako djetetu budete govorili što ne smije govoriti, te će riječi dobiti prizvuk zabranjenoga. A sve što je zabranjeno, slatko je. Ako znaju da ih ne smiju izgovarati, vaša će djeca pokušavati smisliti načine kako ih
upotrijebiti i više će se fokusirati na psovke nego na bilo što drugo. A to ne želite.
Zato morate ignorirati psovke, pokazati im da njima ne privlače vašu pozornost. Ili odredite neko vrijeme kad su psovke dozvoljene, primjerice „pet minuta ružnih riječi“. Dijete će reći sve što ima, nasmijati se i nastaviti dalje. Ali samo ako prije i poslije tih pet minuta ne bude čulo vaše psovke. Dakle, morate se kontrolirati. Ne očekujte da dijete poštuje vaše pravilo ako ga i sami ne poštujete. Zapamtite to!
Isto vrijedi za sve što činite u životu, pa nemojte očekivati da će vaše dijete jesti povrće ako vidi da ga vi gurate sa svojega tanjura. Ni u šali nemojte lupati svojega partnera jer i time djetetu šaljete određenu poruku: da smije malo „opaliti“ onoga pokraj sebe.
I na kraju, ako ne želite da vaše dijete stalno gleda u pametne telefone, računala i tablete, nemojte to činiti ni sami. Malo kontrole poboljšat će vaš i njegov život. Pa, što prije počnite.
Foto: Freepik
