Dijabetes melitus je kronični metabolički poremećaj koji dovodi do hiperglikemije.
U djece, kao i u odraslih, energetski je metabolizam poremećen kao rezultat nedovoljne sekrecije inzulina ili zbog njegova nedostatnog učinka utječući na metabolizam ne samo ugljikohidrata nego i masti i bjelančevina.
Iako je u dječjoj dobi dijabetes melitus tip 1 (juvenilni dijabetes ili šećerna bolest ovisna o inzulinu), koji nastaje kao posljedica autoimunih procesa u organizmu, najčešći oblik bolesti, s rastućom epidemijom pretilosti povećava se i incidencija dijabetesa melitusa tip 2, osobito u adolescenata.
Dijabetes melitus tip 1
Jedna je od najčešćih kroničnih bolesti u djece, a učestalost tog oblika dijabetesa u proteklih 50 godina i dalje značajno raste. Istodobno se uočava sve češća pojava bolesti u sve mlađe djece, napose u one mlađe od pet godina.
Taj porast podupire tezu o važnosti vanjskih čimbenika u nastanku dijabetesa tipa 1, s obzirom na to da se promjenama genetike teško može objasniti tako brz porast učestalosti neke bolesti. Epidemiološke su studije u cijelom svijetu pokazale da se učestalost dijabetesa tip 1 razlikuje u različitim populacijama. Npr. najniža je u Kini i Venezueli, a najviša u skandinavskim zemljama i na Sardiniji.
Hrvatska spada u skupinu zemalja s visokim rizikom od dijabetesa tip 1 prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji s obzirom na to da se godišnje u nas dijabetes dijagnosticira u približno 130 do 160 djece (15-20/100.000 djece i adolescenata iste dobi).
Iako se zadnjih godina postigao značajan napredak u poznavanju epidemiologije tog oblika dijabetesa, još nisu razvijene metode koje bi bile učinkovite u prevenciji dijabetesa tipa 1 ili identificiranju okolišnih čimbenika koji pridonose nastanku te bolesti.
Dijabetes melitus tip 2 (inzulin neovisni dijabetes melitus)
U djece i adolescenata također postaje važan javnozdravstveni problem u cijelom svijetu. Iako je u nas učestalost tog oblika dijabetes melitusa značajno manja, s obzirom na epidemiju pretilosti koja u nas također poprima značajne razmjere, pitanje je vremena kada će taj oblik dijabetesa po učestalosti činiti značajan dio naših bolesnika.
Dijagnoza dijabetes melitusa
Dijagnoza dijabetesa melitusa u djece obično je jednostavna i ne zahtijeva mnogo specifičnih testova i dijagnostičkih postupaka. Većina djece i adolescenata s dijabetesom melitusom tip 1 javlja se s anamnezom:
- poliurije (učestalog mokrenja)
- polidipsije (pojačanog žeđanja)
- gubitka tjelesne težine unatrag nekoliko tjedana
- hiperglikemije (povišenom razinom glukoze u krvi)
- glukozurijom (prisutnom glukozom u urinu)
- ketonemijom (povišenom razinom ketona u krvi)
- ketonurijom (prisutnom količinom ketona u urinu)
U manje je djece jedan od znakova dijabetesa pojava sekundarne enureze. To je ponovni gubitak kontrole mokrenja, najčešće noću, nakon što je dijete već usvojilo kontrolu sfinktera. Veća se djeca katkada žale na zamućenje vida. Zamućenje nastaje zbog redukcijom glukoze stvorenog sorbitola koji se nakuplja u leći, gdje osmotskim procesom nakuplja vodu. Jedan dio djece osjeća i pojačanu glad, unatoč kojoj dolazi do gubitka na tjelesnoj težini.
Hrvatska spada u skupinu zemalja s visokim rizikom od dijabetesa tip 1
S napredovanjem bolesti nastupa i osjećaj slabosti. Ako simptomi dulje traju i ostaju neprepoznati, može se razviti dijabetička ketoacidoza. To je stanje „zakiseljavanja organizma“ koje nastaje zbog dugotrajnog manjka inzulina, pri čemu organizam troši masti i stvara veće količine kiselih produkata tj. ketona.
Simptomi koji upućuju na to da se u djeteta razvija dijabetička ketoacidoza su:
- mučnina
- gubitak teka
- bol u trbuhu
- duboko, ubrzano disanje
- poseban zadah iz usta po ketonima
Dijagnoza dijabetesa melitusa u djece obično je jednostavna i ne zahtijeva mnogo specifičnih testova i dijagnostičkih postupaka.
To je stanje opasno i treba ga pravovremeno prepoznati. Tipične simptome hiperglikemije, prije svega poliuriju i polidipsiju, u dojenčeta i malog djeteta teže je uočiti, pa se bolest obično prepoznaje tek kada dođe do znatnijega gubitka tjelesne težine i razvoja dijabetičke ketoacidoze s poremećajem djetetova općeg stanja, no i tada je bolest vrlo često „zamaskirana“ interkurentnom akutnom infekcijom.
Bez obzira na prezentaciju bolesti, bolesno dijete zahtijeva neodgodiv početak liječenja i edukaciju roditelja ili skrbnika te samog djeteta u opsegu koji ovisi o njegovoj životnoj dobi.
Liječenje dijabetesa melitusa tip 1 složen je proces koji se sastoji od tri dijela:
- terapije inzulinom
- pravilne prehrane
- redovite tjelesne aktivnosti
Dijabetes melitus: važnost zdrave prehrane
Pri tome prema različitim načinima inzulinske terapije, koji su prilagođeni ponajprije djetetovoj dobi, dijete prima 4-8 potkožnih injekcija inzulina dnevno. Najčešće dvije, koje su potrebne za pokrivanje endogene proizvodnje glukoze, a ostale se daju prije svakog obroka, ovisno o količini ugljikohidrata u obroku.
Ne postoji univerzalni režim inzulinske terapije koji se može koristiti u sve djece i pri tome u svih dati zadovoljavajuće rezultate. Stoga je na dijabetološkom timu da osmisli način terapije koji će zadovoljiti potrebe pojedinog bolesnika i omogućiti mu dobru kontrolu bolesti. Pri tome treba biti u skladu s razinom skrbi i odgovornosti koju su bolesnik i njegova obitelj spremni i voljni preuzeti.
Osim toga, za dobru regulaciju važno je svakodnevno mjerenje glukoze u krvi prije svakog obroka, prije spavanja i povremeno noću, a u najmanje se djece glukoza nekad mjeri i više od 10 puta dnevno.
Dijabetes melitus: važnost tjelesne aktivnosti
Uz inzulin i kontrolu šećera u krvi, važnu ulogu u liječenju ima pravilna prehrana i tjelesna aktivnost. Redovito bavljenje sportom jedna je od važnijih mjera u liječenju i regulaciji šećerne bolesti i u tipu 1 i u tipu 2 dijabetesa melitusa. Dugoročni povoljni učinci redovite aerobne fizičke aktivnosti opisane u općoj populaciji mogu se očekivati i u osoba s dijabetesom tipa 1. Preporučljivo je u dnevnu rutinu uključiti redovitu tjelesnu aktivnost.
S napredovanjem bolesti nastupa i osjećaj slabosti.
Kliničke su studije pokazale da djeca i adolescenti s dijabetesom tipa 1 koji redovito vježbaju, imaju potrebe za manjom dozom inzulina za isti stupanj metaboličke kontrole. Te osobe imaju uglavnom bolju metaboličku kontrolu u odnosu na njihove relativno neuvježbane vršnjake. Fizički spremne osobe, osobito kompetitivni sportaši, obično imaju i bolju sliku o sebi te bolje razumiju važnost dobre metaboličke kontrole.
Dijabetes melitus: tjelesna aktivnost
S druge strane, brojna istraživanja nedvojbeno upućuju na važnost tjelesne aktivnosti u liječenju i prevenciji dijabetesa tipa 2. Redovita aerobna tjelovježba dovodi do redukcije visceralne masti i tjelesne težine. Bez redukcije mišićne mase, poboljšava se osjetljivost na inzulin, kontrolu glukoze u krvi i krvnog tlaka, profil masnoća u krvi. Također, smanjuje se i sveukupni rizik od kardiovaskularnih bolesti. Redovita se tjelesna aktivnost, uz pravilnu prehranu, smatra jednom od osnovnih komponenti liječenja dijabetesa tipa 2. Tek su na drugom mjestu lijekovi koji pomažu sniziti šećer u krvi te na kraju inzulin.
Tjelesna aktivnost koja je u skladu s djetetovom dobi, spolom i mogućnostima značajna je ne samo za njegovo tjelesno nego i psihološko zdravlje.
Povišena razina glukoze u krvi ili hiperglikemija ima kratkotrajne i dugotrajne posljedice na djetetov organizam. Kratkotrajna, akutna komplikacija uključuje prije svega dijabetičku ketoacidozu.
Dugotrajno više razine glukoze u krvi mogu dovesti do kasnih ili kroničnih komplikacija dijabetesa, koje nastaju nakon dužeg trajanja bolesti. Ponajviše dolazi do oštećenja malih krvnih žila zbog dugotrajne visoke razine šećera u krvi. Prvotno se očituju na očima, bubrezima i živcima.
Dijabetes melitus: komplikacije
U nekih pacijenata komplikacije se mogu vidjeti već nakon 10-20 godina trajanja bolesti, ovisno o razinama GUK-a. U većini se slučajeva komplikacije počinju pojavljivati nakon 20-30 godina trajanja bolesti. U nekih se pacijenata nisu ni nakon 60 godina trajanja bolesti razvili znakovi kroničnih komplikacija. Koliko god i bolesnik i njegova obitelj bili svjesni ozbiljnosti kroničnih komplikacija bolesti i činjenice da o razini glikemije ovisi kada i u kojem će se opsegu one javiti. Neminovno se javljaju razdoblja kada skrb za vlastitu bolest pada u drugi plan.
Medicinski tim je taj koji je svjestan spomenutih ograničenja te edukacijom i prosvjećivanjem motivira bolesnika i pruža mu stalnu potporu u tome da ustraje na što boljoj kontroli bolesti.
Cilj je edukacije i liječenja dijabetesa upravo sprječavanje ili odgoda pojave kroničnih komplikacija bolesti.
Tekst: Dijabetološki tim Poliklinike ARISTA
Prim. mr. sc. Jasenka Ille, dr. med., pedijatar endokrinolog i dijabetolog
Mr. sc. Nataša Rojnić-Putarek, dr. med., pedijatar endokrinolog i dijabetolog
Dr. sc. Marina Grubić, klinički psiholog
Gordana Čolig, bacc. med. techn., medicinska sestra – edukator za dijabetes
Foto: Freepik
