Tata

Dejan Patrčević: Kod nas nema uobičajenog dana

Predstavite nam ukratko sebe i sport kojim se bavite.

Ja sam 40-godišnji Zagrepčanin. Nakon završetka studija arhitekture u Zagrebu posvetio sam se potpuno triatlonu, koji sam zavolio za vrijeme studija. Arhitekturom se nisam bavio jer, da bih uspio u njoj, trebao bih puno boraviti u stolcu kako bih mogao napredovati, a moj slobodan duh nikako mi to nije dopuštao ‒ rođen sam za izgaranje na otvorenome, u sjeni stoljetnih hrastova! Sjena zidova i šum papira nikako nisu u mojem temperamentu.

Dok je triatlon kao disciplina poznat gotovo svima, pojam Ironman nije toliko (pre)poznat. Objasnite ukratko čitateljima o čemu se tu točno radi i koje uspjehe bilježite na Ironmanu.

Ironman je najzahtjevniji sport aerobne izdržljivosti u jednom danu i predstavlja izazov da se u što kraćem vremenu prijeđe udaljenost od 3,8 km plivanja, 180 km vožnje bicikla i 42,2 km trčanja.
Dvadesetak sam puta probavao Ironman, i najbolji je rezultat koji sam ostvario 8 h i 12 minuta, što još i danas stoji kao najbrže vrijeme zabilježeno u hrvatskih triatlonaca.
Također, Ironman ima svjetsko prvenstvo koje se svakoga listopada održava na Havajima ‒ ondje sam za Hrvatsku nastupio dva puta u apsolutnoj konkurenciji i ostvario 23. i 29. mjesto. Ti su rezultati još uvijek, skoro 10 godina poslije, naša najbolja ostvarenja u Ironmanu.

Koliko su djeca općenito zainteresirana za triatlon? Kako mi u Hrvatskoj stojimo glede malih triatlonaca?

Sve se nudi, pa tako i triatlon, koji dakako nije toliko atraktivan za djecu poput sportova igre, primjerice nogometa, gdje imate konkretne zadatke od kojih je glavni pobijediti protivnika. Triatlon je više sport u kojemu se kalite i usvajate vrline koje vam poslije mogu pomoći da budete uspješni ‒ izdržljivost, ustrajnost, strpljivost, miroljubivost i slično.

Kojoj dobi i kakvim biste klincima preporučili bavljenje triatlonom, i gdje se oni mogu uključiti u taj sport?

Nema pravila. Nekoliko zagrebačkih klubova danas radi s klincima i trening je koncipiran, pogađate, kroz igru. Djeci ne možete pristupiti drugačije. Triatlonom se čovjek bavi natjecateljski do 30-tih, 40-tih godina.

Uz to što ste vrhunski sportaš, vi ste i otac troje preslatke dječice. Predstavite nam ih ukratko.

Roko ima devet godina i ide u školu, Nikola ima četiri i pohađa vrtić, a najmlađi, Anakin, stigao nam je 2016. godine.

Kako izgleda jedan običan dan u vašoj obitelji? Što radite s klincima, čega se najčešće igrate, što oni najviše vole raditi s Vama?

Nema uobičajenog dana. Dosta mijenjam rutine, pa i mjesta koja posjećujemo. Ako 20 dana radimo isto, 21. dan spreman sam na potpunu promjenu. Mislim da je svakodnevica, koliko zna biti dobra, i loša za ljude i djecu. Rutinu ljudi rabe zbog sigurnosti, a zapravo iz sporta znam da je najveća sigurnost kada znate kontrolirati neočekivane situacije.

Intervju u cjelosti pročitajte u tiskanom izdanju Mame&Bebe.
(ožujak 2017.)