Često je čitanje najdraža aktivnost u kojoj sudjeluje roditelj i dijete jer se ono koristi tijekom cijelog života, pa je samim time roditelju u toj ulozi jednostavno.
No i pored toga, čitanje razvija djetetove predčitačke vještine koje su iznimno važne za lakše usvajanja vještina čitanja, a čiji pak nedostatak može rezultirati lošim čitanjem čak i u odrasloj dobi.
Dijete već tijekom treće godine života prepoznaje da netko čita ili piše te da iz pisanog teksta proizlazi neka poruka. U petoj godini života počinje razlikovanje slova, riječi kao odvojenih i zasebnih cjelina u tekstu te glasova unutar riječi. U šestoj godini života dijete rastavlja riječi na glasove i upoznaje rimu, te je ta svijest osnova razvoja čitačke vještine. U sedmoj pak godini života spremnost na učenje čitanja je na vrhuncu, te dijete spoznaje vezu između glasa i za njega dogovorenog znaka – slova.
Osim istaknute važnosti za razvoj čitačkih vještina, svakodnevno čitanje djetetu razvija ljubav prema čitanju koje onda postaje njegova svakodnevna potreba.
Kako bismo to osigurali, važno je da pratimo djetetove razvojne mogućnosti, te kroz čitanje primjerenih sadržaja potičemo razvoj upravno onih sposobnosti primjerenih određenoj dobi. Atmosfera čitanja priča treba biti ugodna i topla. Važno je da je opuštena jer će dijete, vidjevši da je roditelj napet ili u žurbi, vrlo brzo izgubiti zanimanje za tu vrstu aktivnosti. Idealno je od čitanja napraviti mali ritual koji će se ponavljati iz dana u dan. Primjerice, idealno je provesti dvadesetak minuta prije spavanja čitajući s djetetom priču. Uspostavljanjem stalnog ritma i mjesta čitanja djetetu pružamo osjećaj sigurnosti i nekog našeg zajedničkog običaja.
KAKO ČITATI DJETETU?
Iako možemo čitati tako da samo prenosimo sadržaj knjige, valja imati na umu da je puno učinkovitije čitati zajedno s djetetom. Uključivanjem djeteta dajemo mu aktivnu ulogu, za razliku od pasivne uloge slušača.
Mala djeca uglavnom imenuju slike koje u slikovnici vide te komentiraju ono što su čula. Postupno, razvojem govora postaju sposobni prepričati sadržaj. Korisno je djetetu postavljati pitanja čije odgovore uvijek nastojimo obogatiti uz obvezno ohrabrenje onoga što smo od djeteta čuli.
Prilikom postavljanja pitanja potrebno je voditi računa o tome da izbjegavamo pitanja koja traže odgovor da ili ne i odabiremo ona koja će potaknuti dijete da opisuje. Ako ga pitamo „Što vidiš na slici?“, odgovor uvijek možemo proširiti. Ako je odgovor „Auto“, dopunimo ga nekim od pridjeva (crveni, veliki, …) te nastavimo s pitanjima „Kamo ide?“, „Koga prevozi?“ i slično. Kvalitetne dječje slikovnice imaju bogatstvo koje nadilazi sami tekst koji je napisan, te to bogatstvo uvijek valja iskoristiti.
Uvijek je važno ohrabriti dijete ponavljajući njegov odgovor, reći mu „Dobro si to primijetio, uočio…“ te biti model, odnosno uzor dobra odgovora. Ako primijetimo da dijete usmjerava pozornost samo na jedan dio slike, valja ga u tome podržati i poštovati da je nešto probudilo njegovo zanimanje te iskoristiti priliku za dodatno proširenje razgovora. Na taj način pokazujemo da primjećujemo i uvažavamo ono što ga je zbog nečega privuklo.
KOJE SLIKOVNICE ODABRATI?
Danas slikovnice možemo nabaviti gotovo u svim trgovinama, bez obzira na njihov primarni asortiman (benzinske crpke, kiosci), što s jedne strane čini slikovnice dostupnijima, ali ne nužno i kvalitetnima. Preporuka je nabavljati slikovnice od dječjih pisaca te izbjegavati one koje nemaju navedenog autora.
Ako je knjigu potpisao dječji pisac, a ilustracije slikar, možemo biti sigurni da je riječ o sadržaju koji je primjeren dječjoj dobi i koji sa sobom nosi zdravu poruku. Također, važno je prilikom odabira obratiti pozornost na one slikovnice koje su primjerene djetetovoj dobi, pa ćemo tako djeci mlađoj od tri godine odabrati one sa slikama velikih, jasnih oblika i osnovnih tonova boje.
Za starije predškolsko dijete biramo one koje su bogatije sadržajem u tekstualnom smislu, ali i bogatije slikama jer je u toj dobi djetetu važno ponuditi više sadržaja koji će zaokupiti njegovu pozornost i potaknuti ga da opisuje. Ako i dalje nismo sigurni što je najprimjerenije za određenu dob, preporučujemo posjet dječjim odjelima u knjižnicama. Ondje se nalaze knjige provjerene kvalitete, ali i stručno osoblje koje može pomoći u roditeljskim dvojbama. Posjet knjižnici ima i druge dobrobiti. Dijete će u ugodnoj i mirnoj atmosferi moći samo odabrati knjigu koja ga zanima te u dogovoru s roditeljima istu i posuditi, čuvati je, i kada ju pročita, vratiti kako bi ju drugo dijete moglo koristiti.
O BAJKAMA
Roditelji su često zabrinuti zbog okrutnosti sadržaja u pojedinim poznatim bajkama i pitaju se je li taj sadržaj primjeren odnosno treba li ga korigirati prilikom čitanja. Valja znati da dijete ima snažnu potrebu za ispunjenjem pravde. Bajke u kojima dobro pobjeđuje zlo, gdje zle junake sustiže pravda, zadovoljava tu potrebu. Nadalje, djeca predškolske dobi još uvijek nisu sposobna u potpunosti zamišljati sadržaj koji čuju, pa samim time ne shvaćaju okrutnost pročitanog sadržaja kao odrasli. Upravo da bi se zadovoljila djetetova potreba za ispunjenjem pravde, bajke su korisne za predškolsku dob jer razvijaju sigurnost zbog osjećaja da mogu vladati situacijom i onim snagama kojima ne mogu ovladavati u stvarnosti.
No, ako primijetimo da sadržaj u djetetu izaziva strah, vjerojatno je dijete počelo ranije razvijati sposobnost zamišljanja situacije, pa se u tom trenutku preporučuje odabrati manje strašan sadržaj. Ipak, potrebno je i nadasve vrijedno stalno isticati pobjedu dobra nad zlom, kao i zajedničku sposobnost djeteta i roditelja da u tome uspiju.
I na kraju, potaknuli bismo roditelje da pored priča djeci čitaju i pjesmice. Za fonološko osvješćivanje važno je poticati dijete da sluša, uočava i pamti rimu. Čitajući pjesmice valja poticati dijete da pamti rimu, predviđa ju, pa i samo kreira. Vjerujemo da će ti zajednički trenuci biti obilježeni mnoštvom zabave i smijeha, a znamo da se kroz igru i zabavu najlakše i najbolje uči!
