Za početak, tata Christiane, recite nam kojim se sve sportovima i zanimanjima trenutno bavite i koje sve dužnosti obnašate.
Dopredsjednik sam hrvatskog Sambo Saveza i MMA saveza, sudac i trener. Osim toga, bavim se još i pustolovnim sportovima – treking i pustolovne utrke – to mi je prva ljubav. Imam vlastiti klub borilačkih sportova u Belišću, gdje treniramo sambo i MMA.
Kako ste se našli u tim sportovima? Kada se rodila ljubav prema borilačkim sportovima?
Pa ti sportovi su bili vezani uz moje odrastanje. Oduvijek su me privlačili boks i svi borilački sportovi. Dolaskom u profesionalnu vojsku imao sam tu sreću da mi je prvi zapovjednik bio trener i tako je sve krenulo.
Ima li netko tko vam je od malena bio uzor? Netko kome ste se divili, i zašto?
Od malena mi je otac bio uzor. Upravo je on bio taj koji je nas troje djece – mene i sestre uvijek usmjeravao na sport. Učio nas je da se borimo u životu i da se ništa ne može postići na lak način. Od sportaša mi je bio uzor Matija Ljubek-naš proslavljeni Belišćanski kanuista olimpijac i osvajač pregršt odličja, pa sam kao klinac i sam počeo karijeru u kajak klubu Belišće .
Kakvi ste bili kao klinac? Jeste li bili mali vragolan, tukli se sa drugom djecom ili ste bili mirniji i povučeniji tip?
Kao klinac sam bio živi vragolan. Odrastao sam na Belišćanskim ulicama gdje si morao svoj status sam izboriti. Bilo je to radničko naselje s puno djece i svi smo bili hiperaktivni.
A kako danas gledate na tu takoreći življu djecu? Trebaju li se baš takvi baviti nekim konataktnim, borilačkim sportom ili je to možda čak bolji izbor za povučeniju djecu ( da izgrade samopouzadnje npr.)?
Nakon ovoliko godina bavljenja borilačkim sportovima mogu slobodno preporučiti i jednim i drugim klincima da se bave borilačkim sportovima. Na taj način naučiti će se boriti sa životom. Tisuće puta će pasti, zatim ponovno ustati i tako će ojačati samopuzdanje, a ujedno se naučiti samokontroli i postati kvalitetniji ljudi.
6Djeca i borilački sportovi. Mnogi roditelji izbjegavati će svoju djecu uključiti u sportove kakvima se Vi bavite, jer su u njihovim očima oni sinonim za agresiju, ozljede… Razbijte nam taj mit!
Nažalost, to jest sterotip i takav stav roditelja potpuno je pogrešan. Ali i ja kao trener sam se susretao sa time. U mome gradu bio mi je problem imati veći broj djece na treninzima, a i oni koji su dovodili djecu-bojim se da je to bilo većinom iz pogrešnih pobuda. Onda me posavjetovala moja kolegica trenerica Ivanka Mihoci i predložila da to nazovemo Univerzalna sportska škola. Tako smo mi smo u roku 7 dana imali preko 50 klinaca, a nakon mjesec dana rada ljudi su uvidjeli kvalitetu bavljenja ovim sportom pa tako sad imamo liste čekanja za treninge i više nitko ne pita zašto sambo (sada je to SAMBO ŠKOLA). 🙂
Intervju u cjelosti pročitajte u tiskanom izdanju Mame&Bebe.
(rujan 2016.)
