Celijakija je kronična, imunološki posredovana bolest u kojoj kod osobe koja konzumira gluten dolazi do jakih autoimunih upalnih procesa, koji se potom mogu manifestirati na razini više organskih sustava.
Autoimuni procesi pojednostavljeno znače da imunosni sustav organizma pretjerano reagira i napada vlastita tkiva i organe, kao reakciju na prisutnost neke tvari „okidača“. U slučaju celijakije okidač je gluten, koji se unosi određenim namirnicama.
Bolest obično nastaje između novorođenačke do rane tinejdžerske dobi, no nerijetko ostaje prikrivena sve do odrasle, zrele, pa i treće životne dobi. Učestalost bolesti otprilike se procjenjuje na 1 osobu na 100, a posljednje su studije pokazale da je u svijetu pojavnost celijakije kod djece veća nego kod odraslih: čak 1 prema 80. Jedna je od bolesti za koju se sa sigurnošću može reći da je genetski predodređena.
Stoga, kada je u prvom koljenu šire obitelji prisutna dijagnoza celijakije, nakon djetetova rođenja i redovitih pregleda pedijatru valja reći za taj podatak.
Celijakija se smatra jednom od češćih kroničnih bolesti kod djece, a čini se da se sve više i povećava djetetova dob u kojoj se bolest dijagnosticira, a to je danas tek nakon treće godine života.
Što je gluten?
Gluten je specifična frakcija bjelančevina koju tipično nalazimo u pšenici, ražu, ječmu, kamutu, piru, a vrlo često i u zobi koja biva onečišćena glutenom. Kada gluten dotičnom namirnicom unesemo u probavni trakt, glutenska se frakcija u probavnom traktu mijenja u “okidač” i lokalnih i sustavnih autoimunih upalnih reakcija.
Celijakija se najčešće razvija između šestog mjeseca i druge godine djetetova života, što je upravo vrijeme kada je dijete prehrambeno izloženo glutenu.
Gluten je prepoznat kao snažan alergen u dohrani djece, stoga se prema preporukama Europskog udruženja za pedijatrijsku gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu (ESPGHAN) gluten nikako ne smije uvoditi u djetetovu prehranu prije četvrtog mjeseca života.
Gluten se u djetetovu prehranu treba uvoditi postupno, i to dok još majka doji dijete, budući da se smatra da takav pristup može smanjiti rizik od celijakije, alergije na pšenicu i od dijabetesa tipa 1.
Dijagnosticiranje
Nakon sumnje na celijakiju, pedijatar gastroenterolog provodi specifične serološke testove iz krvi djeteta: (tTG (tkivna antitransglutaminaza), HLA (humani leukocitni antigen), a nakon povišenih vrijednosti ovih markera, provodi se biopsija tankog crijeva.
Klasična, tipična celijakija
Ako se celijakija manifestira „klasičnom“, tipičnom kliničkom slikom, tada ju je najlakše prepoznati kroz gubitak na tjelesnoj težini, česte proljeve, masne tekuće stolice neugodna mirisa, naduti “afrički” trbuh oblika lopte, letargiju, razdražljivost i slabu koncentraciju te tjelesnu aktivnost, slabo napredovanje u djetetovu rastu.
No problem nastaje kada je celijakija prikrivena, u netipičnom „tihom“ stanju, kada mogu proći godine a da se ona ne otkrije. Pritom se mogu razviti sekundarne bolesti poput dijabetesa, osteoporoze, upale štitnjače, dermatitisa, hepatitisa, neuroloških poremećaja, Turnerova i Downova sindroma, itd.
Posljedice
Ako se celijakija ne liječi, upalni autoimuni procesi oštećuju sluznicu tankog crijeva, pri čemu dolazi i do promjene apsorpcije hranjivih tvari – tzv. malapsorpcije. To znači da se hranjive tvari koje dolaze do i iz tankog crijeva nikako, loše ili vrlo slabo apsorbiraju u krvotok. To povlači za sobom promjene te negativne posljedice tijekom djetetova rasta i razvoja.
Kako je narušena struktura crijevne sluznice, slaba je ili posve uništena funkcija pojedinih probavnih enzima, pa je tako primjerice oslabljena aktivnost laktaze, enzima koji razgrađuje mliječni šećer laktozu. Posljedica je toga da dijete reagira na konzumaciju mlijeka grčevima u trbuhu i proljevima. Tada valja izbjegavati mlijeko dok se enzimska funkcija ne oporavi. Narušena je i crijevna mikroflora, pa u crijevu mogu prevladati patogene bakterije. Probiotički pripravci bez glutena svakako su preporučljivi, uz preporuku pedijatra.
Netipična celijakija – kako je prepoznati?
Celijakija može biti prikrivena godinama pod drugom dijagnozom (npr. kao sindrom iritabilnog kolona) te se može proširiti i prouzrokovati zdravstvene poremećaje i bolesti.
Od netipične celijakije načelno obolijevaju djeca nakon druge godine života. Svojstveni su joj, u usporedbi s klasičnom slikom celijakije, netipični simptomi. Oni su katkada međusobno povezani, no nerijetko su prisutni samo u jednom obliku.
Iako mogu biti prisutni probavni simptomi poput proljeva, probavnog zatvora, nadutosti, znatno su češći simptomi i promjene izvan probavnog sustava: hormonski sustav (djeca koja slabije tjelesno i mentalno napreduju, koja imaju niži rast od prosječnog), krvni-hematološki (anemija željeza, vitamina B-12 i(li) folne kiseline), kože (dermatitis), koštani sustav (slaba apsorpcija kalcija i vitamina D): imaju poroznije kosti niske gustoće, živčani sustav (malapsorpcija vitamina B-skupine): imaju slabiju motoriku, razdražljivija su; jetra (stalno povišene vrijednosti jetrenih enzima), itd.
Valja istaknuti kako nerijetko celijakija dolazi s psihijatrijskim simptomima poput epilepsije, depresije, tjeskobe, glavobolje, itd.
Iako nije svaki simptom, poput navedenih, znak i za sumnju na povezanost s celijakijom, valja imati na umu da je riječ o podmukloj bolesti koja se očituje katkada samo jednim netipičnim simptomom.
Primjerice, prema novijim se istraživanjima smatra da čak i pacijenti s prekomjernom tjelesnom težinom ili oni s probavnim zatvorom mogu imati celijakiju.
Terapija i lijekovi
Za sada, jedina poznata terapija i lijek za celijakiju jest doživotna potpuna bezglutenska prehrana. Nakon postavljanja dijagnoze, uvođenjem potpune, “stopostotne” bezglutenske prehrane (engl. Gluten-Free-Diet: GFD), dolazi do stabilizacije i brzog oporavka crijevne sluznice, ali i cjelokupnog zdravstvenog statusa.
Celijakija je uistinu jedna od bolesti u kojoj je očigledno kako hrana istodobno može biti i lijek i otrov. Zbog činjenice da su žitarice i tragovi žitarica koje sadrže gluten (a ponajprije pšenice) sveprisutne u današnjoj prehrani, prehrana za celijakiju zahtijeva potpuni oprez i dobru edukaciju kod planiranja prehrane.
Cilj je namaknuti sve nužne hranjive tvari i ne unositi gluten ni u najmanjim količinama. Gluten nije za život nužan pa se njegovim izostavljanjem iz prehrane ne ugrožava zdravlje.
Brašno, kao neophodan element prehrane kojim se, između ostalog, može praviti bezglutenski kruh, mora biti 100% bez glutena. Srećom, ono se nalazi na Listi A lijekova HZZO-a, pa svaki pacijent ima pravo na do 10 kg brašna na mjesec.
Podrška čitave obitelji iznimno je bitna, pa se preporučuje da cijela obitelj podržava i priprema namirnice bez glutena, i zbog psihološko-edukativnih i praktično-dijetetskih razloga.
Naime, potrebno je da dijete i okolina (u vrtiću i školi) osvijeste činjenicu kako su bezglutenska prehrana i namirnice bez glutena jedini lijek za dijete s celijakijom. Također, kod bezglutenske prehrane treba voditi računa o odvojenom skladištenju i pripremanju namirnica; primjerice kod namaza, kada dijete treba imati poseban namaz s posebnom žličicom, jer i najmanje količine glutena mogu naškoditi.
Važno je znati kako postoji međunarodni sustav označavanja prehrambenih proizvoda koji ne sadrže gluten – simbol prekriženog klasa pšenice. U Hrvatskoj postoji asortiman specijaliziranih prehrambenih proizvoda koji ne sadrže gluten. Konzumacijom takvih proizvoda i bezglutenskog brašna prehrana se može najsigurnije planirati, bez brige da će doći do unosa glutena.
Veliki je problem slaba označenost prehrambenih proizvoda koji mogu sadržavati gluten i u tragovima, odnosno zakonska regulativa koja bi obvezala proizvođače da testiraju na prisutnost glutena. Dječja je hrana u tom smislu pažljivije i bolje označena.
U ograničenom izboru žitarica kao izvora škroba, koji omogućava dugotrajniju opskrbu organizma energijom, krumpir je namirnica kojoj treba dati više važnosti u prehrani. Riža, proso i kukuruz također su odlični bezglutenski izvor škroba, s time da valja biti siguran kako nisu cross-kontaminirani glutenom.
Kakvu prehranu uvoditi nakon dijagnoze?
Ako je celijakija bila nedijagnosticirana duže razdoblje, nakon uvođenja potpune bezglutenske prehrane potrebno je određeno razdoblje za oporavak i obnovu sluznice tankog crijeva. To se razdoblje razlikuje od djeteta do djeteta, a ovisi i genetskoj predispoziciji, vremenskom trajanju izloženosti glutenu te njegovoj koncentraciji.
Uz spomenuti popis dopuštenih namirnica, u prehrani tijekom oporavka naglasak valja staviti na namirnice bogate hranjivim tvarima koje su se tijekom nedijagnosticiranog razdoblja slabo ili nikako apsorbirale.
Umjesto suplemenata, prednost valja davati namirnicama bogatima željezom i vitaminom B12 (riba, meso peradi i crveno meso, budući da jaja mogu biti alergen, amaranth, quinoa), potom namirnicama bogatima folnom kiselinom (brokula, mahunarke, sok od naranče, zeleno lisnato povrće), i svakako namirnicama bogatima kalcijem (jogurt, mlijeko, sojini napici obogaćeni kalcijem, sir, sardine, špinat, brokula).
Nije dopušteno:
– svi proizvodi od pšenice, raži, ječma, pira (kruh, peciva, tjestenine, kolači, keksi, pahuljice)
– kukuruzne pahuljice
– mliječni proizvodi poput voćnih jogurta i sladoleda često sadržavaju pšenični škrob i slične dodatke koji sadrže gluten.
– mesne prerađevine poput paniranih odrezaka; salame i kobasice koje sadržavaju pšenicu kao dodatak u industrijskoj proizvodnji
– dresinzi i umaci
– sušeno voće poput suhih smokvi i šljiva (mogu biti uvaljane u brašno!)
– gotovi, pretpripremljen krumpir (pommes frites)
– kukuruzne pahuljice (mogu sadržavati slad od ječma)
– slatkiši i čokolade
– svi proizvodi koji u popisu sastojaka sadržavaju makar i tragove glutena odnosno u popisu sastojaka imaju žitarice koje sadrže gluten
Dopuštene namirnice:
– svježe meso i mesni proizvodi koji nisu prošli industrijsku obradu.
– mlijeko* (*osim ako nije utvrđena nepodnošljivost na laktozu), vrhnje, jogurt, sir.
– sojini i rižini napici (*osim ako nije naznačeno na ambalaži da mogu sadržavati tragove glutena)
– svježe voće i povrće
– jaja
– ulja
– svježi krumpir
– mahunarke (grah, bob, leća, slanutak, grašak)- žitarice: proso, riža, heljda, kukuruz, quinoa, amaranth
Tekst: Nenad Bratković, magistar nutricionizma
