Vjerujem da su bračne vode ovih dana mnogim parovima uzburkane… Jedva čekam da mi se opet vrati “mirno more”
Otvorim neki dan vrata od stana, jurila sam do ljekarne jer su mi rekli da su dobili novu zalihu maski, ali da su već pri kraju. Što da vam kažem, živim na rubu. Otvorim vrata i vrisnem. Ne baš jako, jer nisam ja neka tamo histerična. Mislila sam da je u zgradu došao provalnik.
No, to je bila moj prva susjeda. Imala je masku, ali neku čudnu iz Japana koja ju je skroz izobličila. Na glavu je do očiju navukla kapu. Kaže, čula je da se korona može donijeti i na kosi. Gospodin suprug se kraj mene zadovoljno smiješka. On bi kapu najradije nosio i sredinom srpnja. Uvijek mu je hladno za glavu. Na noge japanke – na glavu zimska kapa. A ja kraj njega nosim majicu od sramote i hlače od poniženja.
Srećom, nije srpanj, pa neka njih dvoje hodaju s tim kapama. I susjeda žuri u ljekarnu. Tko zna, kako je počelo, možda ćemo se i potući oko maski, ako nema za obje.
Uglavnom, sretna sam što mogu i do ljekarne. I ustvari što maske idem kupiti roditeljima jer su potrošili sve jednokratne. Jer, da sam nešto drugo smislila, gospodin suprug bi dignuo nos u zrak, kao što ga u zadnje vrijeme redovito diže ako spomenem neki izlazak.
Suprotnosti se privlače
Suprotnosti se, kažu privlače, ali u doba korone svi ti zakon padaju u vodu. Suprotnosti nisu toliko dobre u doba korone.
Rado bi nas izolirao jer smatra da je svaki izlazak nepotreban. Djeci ne treba svježi zrak. Imaju prozor. Bojažljivo sam tih dana pogledavala psa. Jedinu slamku spasa. Rekoh, možda ga odvede u azil jer on je jedini zbog kojeg baš moramo izaći. Pas je preživio, ali njegove šape… to je drugi par cipela. A i cipele bi mu gospon suprug rado nabavio da mu ne mora tako često šape prati. Toliko ih pere da su mu se izlizale. Sad kada uz naših četiri para ruku imamo i četiri šape za oprati, sapun se troši kao lud.
Dezinfekcija život znači?
Jako puno dezinficiramo. Kvake. Prekidače. Volan, mijenjač, kvake od auta. Parnim čistačem ubijamo ono što je uspjelo preživjeti domestos. Kada dođem iz trgovine, pred vratima izuvam tenisice, skidam jaknu, predajem vrećice od kupovine. Vjerojatno bi moja bolja polovica tražila da skinem i ostatak odjeće, ali zna da nije zgodno pred susjedima. Pa smijem zadržati nešto dostojanstva.
U jednom trenutku sam pomislila da će tu odjeću zapaliti, ali srećom, ona samo ide na balkon, pa kada se provjetri, u perilicu. Toliko puta sam oprala jaknu da je i psu postala tijesna. Uzima mi mobitel, ključeve, sve prska, trlja, čisti. Sve je napadnuto. Viri jesam li ruke nasapunala tri puta. Jesam, vidim po tome kako mi koža izgleda kao pureća.
Mužu, pretjeruješ. Vodit će dnevnik o tome što nam radiš. Objavit ću ga.
Tekst i foto: mama Sanja
