Uz ime Antonija Mišura Sandrić najčešće ste mogli pročitati razne kombinacije riječi „najljepša, najbolja, sportašica, košarkašica“.
I nećemo ničemu proturječiti! No, na našim se stranicama ne bi našla da joj već sedam mjeseci društvo ne pravi još jedna mala ljepotica – njezina kći Tara. Prošetali smo se malo do Šibenika i Antoniji Sandrić (ex Mišura) postavili neka pitanja koja joj možda dosad nisu postavljali, a obje smo zamolili da svojim fotkama uljepšaju naše stranice…
Kakva je Tara beba? Je li Vas namučila i u jednom pogledu do sad ili je s njom sve pjesma?
Tara je predivna beba! S njom možemo kamo hoćemo, tako da baš ne mogu izdvojiti da je nešto teško s njom. Naravno, prvih mjesec dana bilo je burno, kako se kaže, dok se svi nismo naviknuli na nove uloge, a i ona na nas, naravno. Sad je pjesmica 🙂
Što biste izdvojili kao najveću promjenu u odnosu na Antoniju prije Tare? Što je majčinstvo kod Vas najviše promijenilo?
Pa majčinstvo mi je samo produbilo osjećaje i emocije na jedan najviši level. Nisam ni znala koliko žena može biti strpljiva i što sve može izdržati kad je dijete u pitanju.
Kakvo je za Vas iskustvo bilo dojenje? I jeste li od onih koji bez problema doje u javnosti ili se radije sklonite od pogleda?
Dojenje je predivno! Ja još uvijek dojim i to mi je super. Ne nosim nikakve marame, već bez problema bilo gdje nahranim dijete. Mislim da je to najnormalnije i prirodno, nemam se čega sramiti. Dapače, to mi je jako lijepo vidjeti.
Vi ste vrhunska sportašica, što ipak ne smijete zanemariti. Iako ste na rodiljnom dopustu još neko vrijeme, trenirate li i sad redovito ili povremeno?
Ja sam počela nakon možda mjesec i pol s laganim treningom, jer sam nakon tolike stanke morala ići postupno. Naravno da si nisam mogla dopustiti da se zapostavim, jer kad si cijeli život u treningu, sve mora biti po peesu. Tako sam se dovela u red relativno brzo.
Kad Tara navrši godinu dana, namjeravate li se vratiti košarci? Možete li sada zamisliti život u bilo kojoj drugoj zemlji u kojoj biste mogli živjeti?
Iskreno, sutra bih se mogla vratiti sportu i košarci i ići u inozemstvo opet igrati, ali jednostavno odvajati Taru od obitelji, rođaka i da ju nitko ne vidi kako odrasta – to neću. Smatram da sam napravila lijepu karijeru i treba znati reći da je jednom razdoblju došao kraj. Iako sam uvijek zamišljala da igram i ona navija, to je stvarno teško izvesti s malom bebom. Posebno u tuđoj zemlji. Ipak ćemo mi ostati u Lijepoj Našoj i uživati.
Volite se i lijepo odjenuti, a istu ljubav, čini nam se, pokušavate prenijeti i Tari. Preslatka je! Da niste bili košarkašica, bi li Vaš posao bio vezan uz modu?
Da, jako volim odjeću! Pratim trendove, ali uvijek dodam neki svoj touch na kraju. Volim da je i Tara uvijek tip-top, špangice su uvijek tu. Naravno, kao detalj, a ne da joj kosa ne bi smetala:-) Tako da je velika vjerojatnost – da se nisam bavila sportom, otišla bih prema modi i tom svijetu.
Dalmatinke su poznate po britkom jeziku, zar ne? Kako reagirate na neželjene ili nezatražene savjete?
A znam ono nekad malo odbrusiti, pogotovo na one komentare tipa „Sad ti je gotovo, vidjet ćeš, kasnije nećeš moći ništa, život je gotov… i bla-bla“ – ludim na to! Svatko ima svoj život i sam ga sebi kroji. Da su neke stvari drukčije kad beba dođe, jesu, ali ne treba stvarati oko toga galamu da je to smak svijeta i gotov život koji smo prije imali. Dobra organizacija roditelja i sve se može:-)
Razgovarala: Nataša Krstičević
Foto: Mama&Beba/Jasmina Cviljak
Šminka: Antonija Mišura Sandrić
Intervju je u cijelosti objavljen u časopisu Mama&Beba (rujan 2020.)
