Mama

Ana-Marija Bokor Vrdoljak: Neprocjenjivo bogatstvo

Gotovo devet mjeseci Vaš život ispunjava jedna posebna „žar ptičica“ – malena Iva Katarina… Biste li rekli da je sve nekako posebno otkad je ona došla?

Svakako je dolazak Ive Katarine promijenio moj život na najljepši mogući način. Sve što sam dosad slušala o majčinstvu i čini se kao klišej, apsolutno je točno. Iva Katarina pruža mi neizmjernu radost, a iskustvo bliskosti majke i djeteta za koje sam obogaćena neprocjenjivo je (i vrijedno svakog trenutka umora s kojim se majke susreću).

Čini li Vam se da je trudnoća došla baš u pravom trenutku?

Lijepo je što mi se trudnoća dogodila u najboljem mogućem trenutku, kada sam se u svakom pogledu osjećala spremnom za majčinstvo, tako da ću to razdoblje pamtiti kao zbilja posebno u mom životu. Danas kada pogledam malu Ivu Katarinu , izgleda mi nevjerojatno da je u samom početku to bila mala titrajuća svjetlost na ultrazvuku iz koje se razvila i izrasla prekrasna, zdrava i samosvjesna beba.

Opišite nam malo svoje čarobne mjesece – je li bilo tipičnih trudničkih tegoba, posebnih želja, naglih promjena raspoloženja?

Trudnoća je prošla elegantno, bez većih problema, ali uobičajene trudničke simptome nisam mogla izbjeći: potreba za određenim jelima i okusima, istančan osjet mirisa tako da suprug nije mogao koristiti parfem jer mi je jako smetao, umor prvih mjeseci, pa žgaravica, otečenost nogu… Bila sam emotivnija i osjetljivija, što se na nesreću moje okoline i nastavilo jer još uvijek dojim. Ipak, svi još imaju razumijevanja.

Je li suprug sve to dobro podnosio?

Suprug se oduvijek odlično nosi sa mnom, a kako i sam dolazi iz umjetničke obitelji, osebujnost u svakom pogledu mu je bliska. Domagoj je bio vrlo pažljiv i udovoljavao je svim mojim posebnim željama. S puno uzbuđenja je odlazio na preglede sa mnom i pratio kako se razvija naša bebica u trbuhu.

Jeste li puno razmišljali o porođaju, slušali iskustva drugih, imali možda kakav plan ili želju što se tiče tog dana?

Sve vezano uz veliki dan D prepustila sam da se spontano dogodi bez velikih planova. Nisam se željela ni na koji način opterećivati pretjeranim razmišljanjem. Čitala sam odličnu knjigu Trudnoća iz dana u dan, kupila neke od brojeva Mame&Bebe s korisnim savjetima, čula nekoliko iskustava mlađih mama te oboružana s puno pozitivne energije otišla na porođaj. Razmišljala sam ako tisućama godina žene rađaju, da je to jedno iskustvo koje će me svakako oplemeniti i nadala se da će sve proći u najboljem redu. Tako je i bilo.

Je li možda suprug bio s Vama u rađaonici?

Moj suprug je bio na porođaju sa mnom što mi je puno značilo, a shvatila sam da je to podjednako značilo i njemu. Prvi zajednički susret s našom malom ljubavi potpuno nas je očarao. Vjerujem da svaki tata koji je prošao porođaj sa svojom partnericom na drugačiji način gleda na život i majčinstvo.

Kad sve zbrojite, biste li rekli da Vam je porođaj bio lijepo iskustvo?

Porođaj je najljepša stvar koja mi se dogodila, a tri dana u bolnici nakon porođaja najljepši dani ikad. Bili su to dani potpunog mira, ispunjenosti i blaženstva. Moje dvije cimerice u sobi su me u čudu gledale jer sam bila poletna poput leptirića. Priroda je mudro posložila da hormoni u tim danima funkcioniraju savršeno.

Kako ste se snašli po povratku doma? Tko Vam je u tim prvim danima bio najveća potpora?

Najveća potpora po povratku bili su mi moja mama, suprug i njegova majka. Svatko na svoj način. Tu su bile i moje sestre koje sam u bilo koje doba mogla uvijek pitati što god je bilo potrebno. To puno znači kada ste majka prvog djeteta. I patronažna sestra je također bila sjajna.

Što biste rekli, kakva je Iva Katarina bila kao novorođenče? Neki roditelji kažu da su imali sreće – samo jede, spava i to čak cijelu noć…

Iva Katarina je od prvog dana odlično prihvatila dojenje i svi eventualni problemi s time su me zaobišli. Malo su ju jedino gnjavili grčići, no ne zadugo. Spavala je od početka dobro. Iako je bila samo na majčinom mlijeku, još je kao novorođenče ponekad znala odspavati cijelu noć bez buđenja. No isprekidane noći radi dojenja s vremenom daju svoj danak, pa se unaprijed veselim kada ću moći odspavati noć u jednom komadu.

Jeste li zadovoljni kako Vaša curica napreduje?

Izvrsno napreduje, voli fino jesti, vesela je i komunikativna curica koja voli ljude, pogotovo djecu. Sve zapaža i hvata ručicama, znatiželjna je, voli žustre diskusije i jako mudro promatra svijet oko sebe. Uživa u pažnji i unatoč tome što se voli sama igrati sa svojim igračkama, važno joj je da joj se stalno obraća, pjevuši, da ju se mazi, primi na ruke i zagrli. Od svega toga jednostavno cvjeta. Obožava komplimente i voli ih primati.

Imate li vas dvije neke posebne rituale? I ukrade li tata ponekad trenutke samo za sebe i svoju djevojčicu?

Iako najviše vremena provodi sa mnom, podjednako je vezana za tatu koji je zaljubljen u svoju princezu i sudjeluje u svemu što je vezano oko male mezimice. Tako da nije neobično da je njena prva riječ bila „ta ta ta, tata“, na što je tata izuzetno ponosan.

Intervju u cjelosti pročitajte u Mami&Bebi br. 67