Ona je umjetnička duša koja svoje nadahnuće iskazuje gdje god i kako god uspije. Nedavno je postala mama, ali ni to je nije spriječilo u njezinim naumima.
Ona je kreativka Ana Grzunov, a sigurni smo da jedva čeka da joj se u njezinoj kreativnosti pridružiti i kći Liv koja je na svijet stigla u rujnu prošle godine.
„Kreativna“ je pridjev koji Vas definitivno dobro opisuje! Znamo da nije prošlo ni pola godine otkako ste postali mama, ali što biste zasad rekli – je li majčinstvo dodatno potaknulo vašu kreativnost ili je obrnuto? Što ste prvo kreativno napravili za kćer?
Da! Majčinstvo mi je definitivno otvorilo posve novi spektar kreativnih ideja koje bih voljela realizirati uz, za i s Liv. Prva od čitavog niza stvari koje sam već napravila povezana je, naravno, s uređenjem njezine sobe. Napravila sam joj dva kaktusa i nekoliko jastučića. No, kako Liv raste, tako pratim njezine potrebe i interese i na pamet mi padaju svakakve ideje za didaktičke igračke… Počela sam već nešto raditi, ali o tome ću pričati kad budem spremna. Mogu samo reći da će biti super!
Vaš je posao u sklopu Laboratorija zabave usko povezan s djecom. Inspiriraju li Vas djeca i motiviraju li Vas upravo ona da uvijek smišljate novosti za njihovu zabavu? Je li danas važno biti drukčiji da biste se istaknuli?
Zapravo me inspiriraju roditelji! Volim slušati što roditelji pričaju i komentiraju, zanimljivo mi je čuti što im nedostaje za zabavu ili obrazovanje njihove djece, volim slušati i promatrati te uočavati različite ukuse i vrijednosti kod roditelja te tako zajedno s partnericom Dijanom dolazim do raznih kreativno-edukativnih ideja i programa.
Uvijek nekako polazim od sebe i vodim se onim što bi meni bilo zanimljivo, zabavno i korisno te što bih voljela da moje dijete doživi, isproba, nauči.
Na kraju ipak mi kreiramo ukus svojoj djeci i prenosimo im i gradimo vrijednosni sustav.
Posao kojim se bavite i činjenica da ste sami sebi šefica omogućuje vam da sami upravljate vremenom i više se posvetite kćeri. No, ponekad samo izgleda tako, a stvarnost je potpuno drukčija. Kako vam zasada izgleda dan? Dogodi li se da povedete Liv na posao?
Kada si sam svoj šef, to, naravno, ima i dobre i loše strane. Moglo bi se reći da je dobro to što si sama kreiram radno vrijeme, ali ono može biti svakakvo. Ponekad od četiri ujutro, pa sam s poslom gotova već u devet, a ponekad od 21 sat, kada svi već spavaju. Budući da je Liv od mene naslijedila ljubav prema akciji i da jako voli biti vani, sa mnom ide na posao, na sastanke i u nabavku… Ponekad prehodamo i do 15 kilometara na dan… Doduše, toliko prehodam ja, a ona uživa u kolicima.
Ležerna sam mama dok sve ide po planu. No, zapravo sam vrlo odlučna u tome da prenesem djeci one vrijednosti koje smatram važnima. I nemam razumijevanja za cendranje.
Ona malo manje lijepa strana priče kada si sam svoj gazda je što zapravo nikada neću moći iskusiti onaj osjećaj pravog rodiljnog dopusta – kada se ne moraš brinuti i misliti o poslu i klijentima, ni o sutrašnjim poslovnim obvezama.
Poslovno se pobrinete da dijete ima rođendan iz snova. Kakav će tek biti rođendan vaše princeze! Razmišljate li i planirate li već sada?
Naravno da razmišljam! Već i znam! J Njezin će 1. rođendan definitivno biti onaj dobri stari „old school“ roćkas… Najbliži ljudi, piknik, dekica, roštilj, lopta, gumi-gumi, badminton, priroda… Imamo sreće da je rođena sredinom rujna, baš u idealno vrijeme za tu vrstu rođendana.
Jeste li zabavna mama? 🙂
Eh sad… 🙂 Ja volim misliti da jesam! To će vam bolje Liv znati reći.
Tko vam najviše uskače i pomaže oko Liv i pričuva li je netko kad morate obaviti nešto što vam je jednostavnije bez nje?
Definitivno moj partner! Od samog smo početka ravnopravni u apsolutno svim poslovima: hranjenju, mijenjanju pelena, uspavljivanju, noćnim dežurstvima… Izmjenjujemo se po danima i tako je sve lakše. Tu smo metodu već odavno dobro isprobali i uvježbali na našem psu Bowieju.
Drugi dio vašeg posla posvećen je zabavi i kreativnosti odraslih – u Ateljeu na br. 1 priređujete umjetničke radionice za odrasle. Je li lakše raditi s odraslima ili s djecom?
Zapravo se sve svodi na isto. Tehnike rada su identične. I kod djece i kod odraslih samo treba pustiti taj kreativni ventil. Pustiti ih da maljaju, traljaju i stvaraju, i onda ih pohvaliti za njihovo umjetničko djelo.
Šalu na stranu, važno je shvatiti da smo apsolutno svi mi kreativni, samo se trebamo osloboditi, opustiti i riješiti onih naučenih i usvojenih obrazaca, poput onoga da nemaš to u sebi, da imaš dvije lijeve ruke, da tvoja mašta ne radi svašta… Imamo izvrsne vježbe upravo za to oslobađanje, ali najbolje bi bilo da dođete i uvjerite se sami.
Vaša je politika u radu s djecom što manje klasičnih igračaka i što više priča i igre uz maštu. Što osobno mislite, pretjeruju li roditelji danas s igračkama i je li to nešto što guši dječju kreativnost?
Slažem se da previše nepotrebnih i plastičnih igračaka guši dječju kreativnost. Naravno, nisam protiv igračaka, ali uvijek biram one koje imaju neku konkretnu svrhu, kroz koje dijete može nešto naučiti/spoznati/napraviti.
Također, biram igre koje uključuju aktivno slušanje i pričanje, koje potiču maštu i druženje roditelja i djeteta. Djetetu je najvažnije i najdraže aktivno druženje s mamom i tatom. Stoga, poručujem svim roditeljima da djeci
svakodnevno počnu poklanjati zajedničko, kvalitetno provedeno vrijeme!
Razgovarala: Nataša Krstičević
Foto: privatni album
