Amanda Prenkaj glumica je u gradskom kazalištu za mlade i djecu Žar ptica.
Njezin glumački put počinje na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, i to ulogom Dorothy u predstavi za djecu Velike, velike zemlje OZ, a tako se i nastavlja. Od 2014. godine članica je ansambla kazališta Žar ptica gdje igra u nekima od najposjećenijih predstava, poput Družba Pere Kvržice, Pinokio i Heidi, ali se u glumačkoj karijeri nije ostvarila samo u predstavama za djecu. Odrasli će ju prepoznati u Gavellinoj predstavi Zločin i kazna, a tinejdžeri će ju pamtiti iz obrazovne emisije Školski sat. Može se reći da je Amandin život obilježen igranjem za djecu, a posljednje dvije godine i vlastitom kćerkicom Zitom.
Amanda, kako je prošao porođaj?
Pamtim to kao jedan od najspektakularnijih dana u svom životu. Ne bi bilo tako bez sjajnog osoblja u Vinogradskoj bolnici i bez doktorice Vesne Gall koja mi je vodila cijelu trudnoću i bila velika podrška na samom porođaju. Rekla sam samoj sebi da je to sad jednom u životu i da želim to super odraditi za Zitu, bez panike, i tako je i bilo. A i malo epiduralne je pomoglo.
A kako je prošla trudnoća?
Tako da bih opet bila trudna, ali za sada samo trudna (heheh). Bila sam samoj sebi carica svemira. Nikad mirnija i zdravija u glavi i tijelu, skakala sam sa Zitom u trbuhu po sceni do šestog mjeseca trudnoće, išla na pilates za trudnice, putovala. Jedino sam imala mučnine prva tri mjeseca.
Kako zasada doživljavate Zitino djetinjstvo?
Zahvalna sam što je Zita izabrala baš Miru i mene za svoje roditelje. I stalno mislim da ne može slađe, ali onda se iznova iznenadim koliko je to njezino razvijanje i odrastanje nešto najčudesnije što promatram iz dana u dan, a opet posve prirodno. Ponekad mi se čini kao da sebe vidim kad sam bila tako mala. No ponekad me uhvatiti melankolija jer ti trenutci čiste magije tako brzo prolaze, pa ih pokušavam što bistrije pohraniti u mozgu i u mobitelu.
Vaša je karijera obilježena djecom – glumite u dječjem kazalištu Žar ptica. Kako doživljavate glumu pred djecom otkako ste i sami postali majka?
Emotivnija sam, odgovornija, kreativnija i još više shvaćam koliko je bitno prenijeti ispravnu poruku neke predstave.
Kao glumica morate se znati uživjeti u lik kako biste ga vješto prenijeli na scenu, kako ste se pripremali za ulogu majke?
Čini mi se da sam se cijeli život (ne)svjesno pripremala za tu ulogu promatrajući svoju majku koja još uvijek briljira u toj ulozi.
Je li teško biti i majka i glumica? Naime, ni jedan od tih poslova nema radno vrijeme. ☺
Teško bi bilo bez baka-servisa i Mire. Moja i Mirina mama su zakon, bez njih ništa. A sada će Zita krenuti u jaslice, pa će biti još lakše. Valjda?
Upoznajte nas sa Zitom! Kakva je beba – što voli, što ne voli.
Zita je čista magija. Miro i ja smo potpuno omađijani njezinom energijom koju širi ne samo na nas nego i na druge. Moja je prijateljica jednom rekla da je Zita beba stoljeća. Teško mi je pisati o njoj da se konstantno ne hvalim, ali ona je genijalna! Jedina mana joj je što se još budi noću, dva puta. Voli: djecu, more, pjevati, skakati po krevetu, raditi u vrtu s prabakom Bobom i obožava kisele krastavce. Ne voli kad joj prekinemo gledanje crtića.
Je li Zita više na Vas ili na tatu? Na koga vuče?
Gornji dio lica ‒ tata, donji dio ‒ mama, karakterno ‒ još nije odlučila.
Koji biste savjet dali maloj Ziti, za veliku Zitu?
Osim što želim da bude sretna osoba i da radi ono što je ispunjava i da ne pristaje na manje nego što zaslužuje, želim je naučiti da bude samostalna osoba kako bi mogla donositi odluke koje će voditi do mira i sreće.
Razgovarala: Lucija Anić, Foto: Jasmina Cviljak, Šminka: Mihaela Mirković, Nokti: Manos by Ivana, Frizura: salon Evelin
Intervju je u cijelosti objavljen u časopisu Mama&Beba (listopad 2018.)
