Mama

Alma i Amar Bukvić: Pod vladavinom malog princa

MAMA ALMA:
Kako ste se pripremali za porođaj? Jeste li imali uza se već nekoga od prijatelja / rodbine s iskustvom? Jeste li išli na posebne tečajeve, neku rekreaciju?
Inače nisam plašljiv tip osobe, pa tako nisam ni oko porođaja htjela posebno paničariti. Od početka sam razmišljala o svemu izrazito pozitivno i vjerovala da će sve proći u najboljem redu. Radila sam skoro do osmog mjeseca trudnoće jer sam imala potpuno urednu trudnoću, a na tečaj KBC-a Sestre milosrdnice otišli smo najviše iz znatiželje. Ipak nam je to prvo dijete, a savjeti doktora i stručnjaka uvijek dobro dođu. Što se tiče rekreacije, zadnjih nekoliko mjeseci išla sam na pilates za trudnice, ponajviše da se povežem s drugim „budućim mamama“ jer mi ni jedna prijateljica još nije rodila.

Kakvo je pak Vaše iskustvo s porođaja? Jeste li se bojali, je li sve prošlo kako je i bilo planirano ili je bilo nekih iznenađenja?
Drago mi je što mogu reći da imamo izrazito pozitivno iskustvo s porođaja i zaista, od srca, mogu preporučiti KBC Sestre milosrdnice. Aman se rodio točno na dan termina, u nedjelju, na djedov rođendan. Najveće iznenađenje u bolnici bila je sestra Zila, koja se, uz mene,  prvih dana u bolnici najviše brinula o Amanu. Ta gospođa, koju krasi tolika neizmjerna ljubav prema bebama, doista je njihov najveći blagoslov.


 

Koliko se Vaš poslovni život promijenio otkako imate dijete? Uspijevate li balansirati između posla i roditeljstva?Na rodiljnom sam dopustu bila jednu godinu jer sam osjećala da je to ono što je ispravno i da sam Amanu u tom razdoblju doista posebno potrebna. To je ta povezanost u prvoj godini u kojoj bebe tek spoznaju svijet na koji su stigli, a majka i tata jedino su im poznato utočište. Nakon godinu dana, kad se oni već formiraju u malenu osobu, puno lakše iskazuju svoje želje i potrebe. Aman je trenutačno u fazi pričanja, pa svaki dan otkrivamo nove riječi zajedno. Sada smo u fazi bagera, busa, motora, auta i sličnog.

TATA AMAR:
Sve očeve to pitamo, pa moramo i Vas: jeste li bili na porođaju i kakvi su dojmovi? Tko je bio više uplašen, Vi ili Alma?

Bio sam na porođaju i, najiskrenije, ne bih to propustio ni zašto na svijetu. Smatram da je to jedan od najljepših životnih trenutaka, ujedno i najhrabriji trenutak u životu majke i jednog malenog bića koje tek dolazi na svijet. S obzirom na njihovu hrabrost smatram da je biti uz njih najmanje što mi muškarci možemo napraviti. Osjećaji su pomiješani; od uzbuđenja, straha, iščekivanja… ma svega! Alma je uz hrabrost bila izrazito duhovita i pozitivna na porođaju. 

Opišite nam trenutak kada ste malenog Amana prvi put primili u ruke.
Osjećaj ponosa, sreće, brige i drhtanja ruku. Napokon u rukama držite život koji ste stvorili.

Opišite nam i trenutak kada ste Amanu prvi put mijenjali pelene!  Kakvi ste u tome?
Iskreno, kolika se pompa oko toga diže u našim muškim krugovima, mislio sam da je to puno teži posao. Isprobao sam taj izazov odmah prvi dan i shvatio da je to jedan običan mit.     

Koja vam je omiljena kazališna uloga, a koja u TV seriji? 
Pa uvijek mi prirastu srcu one uloge koje među posljednjima radim. Ovaj put je to uloga Aljoše u serijalu Prava žena, jer nakon dugo vremena igram istinskog pozitivca, a što se tiče kazališta, od odigranih uloga u posljednje vrijeme svakako mi je omiljena uloga Merkucija u Romeu i Juliji na Dubrovačkim ljetnim igrama. 

Intervju u cjelosti pročitajte u tiskanom izdanju Mame&Bebe.
(rujan 2016.)