Ulovili smo ga baš tijekom Svjetskog prvenstva, ali je našao vremena odgovoriti na naša pitanja i predstaviti se našim čitateljicama i čitateljima.
Razgovarala: Nataša Krstičević, Foto: Jasmina Cviljak
Andrej Gaćina naš je najbolji stolnotenisač i upravo s njim na čelu je reprezentacija na ovom SP-u ušla među 12 najboljih zemalja svijeta. Andrej je to proslavio, između ostalog, i sa svojim tromjesečnim Adrianom. Pitali smo ga je li lakše s reketom ili bebom u rukama…
Prošlo je tek nekoliko mjeseci otkako ste se našli u ulozi tate malenog Adriana. Još uvijek Vam stignemo i čestitati! Kako ste se snašli u toj ulozi?
Hvala na čestitkama! Lijep je osjećaj postati otac, stvarno poseban. Mislim da sam se dobro snašao, posebna je to ljubav i sve bih učinio za njega.
Što Vam bolje leži u ruci – beba, ili je to ipak još uvijek reket? Je li Vam beba u naručju legla kao nešto sasvim prirodno ili ste se neko vrijeme, što nije nimalo neobično za tate, osjećali pomalo nespretno u takvim trenutcima?
Hahaha, mislim da mi još uvijek bolje leži reket, ipak reket svakodnevno držim u ruci skoro cijeli život, već 25 godina, a Adriana tek tri mjeseca i tri tjedna, i to naravno povremeno jer sam često na putovanjima. Moram priznati da mi beba baš nije legla otprve u rukama. Kad dobiješ bebu u ruke, još svoga sina, nije ti svejedno, jer je tako mali, a vidiš da je njegov život u tvojim rukama. Tako da sam u početku imao malu dozu straha da mi ne bi ispao, ali ipak, brzo se nauči nositi bebu, tako da mislim da sam sad ipak vještiji, premda još uvijek daleko od idealnoga. 🙂
Kako Vam je supruga priopćila sretnu vijest? I kako ste vi reagirali?
Bio sam na pripremama u Lisabonu, u Portugalu, za pojedinačno svjetsko prvenstvo i nakon nekoliko dana priprema primio sam samo kratku poruku od žene: ” Trudna sam ” i kad sam pročitao poruku, obuzeo me nevjerojatan osjećaj sreće i ushićenja, bio sam ponosan i sretan sto ću postati tata! Isprva nisam mogao vjerovati što sam pročitao, pa sam odmah nazvao ženu i onda je krenuo najsretniji telefonski razgovor u našem dotadašnjem životu.
Jeste li bili sa suprugom na porođaju? Kako ste doživjeli te divne, a za suprugu i teške, trenutke?
Bio sam na porođaju i jako mi je drago zbog toga jer će mi ti trenutci ostati duboko urezani u pamćenje. Supruga je to odradila ko lavica, bilo joj je teško, ali snaga koja je u tim trenutcima prštala iz nje iskreno me iznenadila, divim joj se i cijeli život bit ću joj zahvalan na tome. Taj cijeli čin porođaja nešto je posebno i preporučio bih svim budućim očevima da, ako mogu, to svakako i dožive.
Što Vas najviše fascinira kod malih beba?
Kod Adriana me fascinira kako brzo uči i kako se iz dana u dan mijenja, napreduje i raste. Zanimljivo mi je gledati njegov razvoj te sposobnost učenja, mala djeca upijaju sve kao spužve. 🙂
Jeste li se izvježbali u mijenjanju pelena ili te utakmice radije prepuštate supruzi? Ima li nešto što je samo Vaš zadatak u vezi s brigom oko Adriana?
Izvježbao sam se dosta dobro promijeniti pelene, presvući ga itd. U početku mi je za to trebalo puno više vremena nego sad, ali brzo se to pohvata. Nema ništa za što sam isključivo ja zadužen jer sam dosta na putu, pa sve pada na ženina leđa.
Intervju u cjelosti objavljen u časopisu Mama&Beba. (lipanj 2018.)
