Dislalija je poremećaj izgovora glasova. Kao primarna teškoća može se dijagnosticirati kod osoba s urednim sluhom, urednom inervacijom govornih organa (uredan prijenos živčanog impulsa od mozga prema govornim organima), urednom inteligencijom i urednom razvijenošću ostalih jezičnih komponenata. Označava nepreciznu ili pogrešnu artikulaciju (izgovor glasova), a može se očitovati kao:
– omisije (izostavljanje nekoga glasa: plavo-pavo-paavo, Martin-Matin-Maatin)
– supstitucije (zamjena glasa nekim drugim glasom, najčešće glasom koji već postoji iz istog izgovornog sustava (npr. – glas ''R'' glasom ''L'' ili glas ''L'' glasom ''J'': Luka-Juka, riba-liba-viba)
– distorzije (iskrivljen izgovor određenih glasova, npr. ''francuski R'')
Dislalija može biti uvjetovana anatomskim promjenama u usnoj šupljini (npr. nepravilnost zuba i zagriza, visoko nepce, prekratka podjezična vezica, rascjepi usnice i/ili nepca…). Nadalje, ona može biti uzrokovana nedovoljnom pokretljivošću i spretnošću govornih organa, najviše jezika, čiji su pokreti u izgovoru mnogih glasova vrlo precizni i zahtjevni (npr. podizanje vrška jezika prema gore kod izgovora glasa ''L'' ili vibriranje vrška jezika kod izgovora glasa ''R''), a može se javiti i kada osoba uredna sluha ima teškoću razlikovanja glasova koji su po zvučenju bliski, tj. slični (npr. ''S'' i ''Š'').
Ovdje također treba navesti i loš govorni uzor. Ako jedan od roditelja nepravilno izgovara neki glas ili skupinu glasova, veća je mogućnost da će i dijete također nepravilno izgovarati glasove iz iste artikulacijske skupine.
Kada dijete mora početi pravilno izgovarati određene glasove?
Dijete usvaja jezik i govor postupno, isto to vrijedi i za izgovor. Govor male djece rezultat je procesa učenja, koji nakon nekog vremena (s povećanjem kronološke dobi) postaje sve sličniji govoru odraslih u određenoj govorno-jezičnoj zajednici. Naravno, ako govor u bilo kojem vidu odstupa od govora same zajednice, tada se narušava razumljivost govora te se i otežava komunikacija. S godinama se izgovor usavršava. Dijete se postupno približava ispravnom izgovoru svakoga glasa.
U glasovnom sustavu svakog jezika postoje glasovi ranijeg i kasnijeg sazrijevanja. Ranije se pojavljuju glasovi koji su jednostavniji za izgovor. Kasnije se pojavljuju glasovi koji zahtijevaju složenije pokrete govornih organa (osobito jezika). Do treće godine života djeca obično pravilno izgovaraju sve vokale i oko deset suglasnika. Ostale glasove izostavljaju (riba – iiba) ili ih zamjenjuju drugim postojećim glasovima (riba – liba) ili ih izgovaraju umekšano, tepajući. Nakon treće godine glasovi se postupno ''pročišćavaju'' i niti jedan glas ne smije biti izostavljen u govoru (omisije).
Nepravilan izgovor glasova tolerira se u obliku supstitucija i distorzija glasova do pete godine života. U petoj godini glasovi se izgovaraju čisto i ispravno.
Dakle, dijete u dobi od pet i pol godina moralo bi posve ispravno izgovarati sve glasove.
Razvojna linija pojave glasova u odnosu na životnu dob kod otprilike 75 posto djece:
– između prve i druge godine života pojavljuju se A, O, E, P, B
– između druge i treće godine života pojavljuju se I, U, F, V, T, D, N, NJ, M, K, G, H, J
– između tri i pol i četiri i pol godine pojavljuju se S, Z, C, Š, Ž, L, LJ
– između četiri i pol i pete godine života pojavljuju se Č, Ć, DŽ, Đ, R
Fina motorika i izgovor glasova
Znanstvenici koji proučavaju razvoj dječjeg živčanog sustava, a posebice razvoja govora, otkrili su veliko stimulativno značenje funkcije ruke. Tako je na temelju istraživanja velikog broja djece otkrivena sljedeća zakonitost: kada razvoj pokreta prstiju odgovara dobi, i razvoj govora je uredan. Kada razvoj fine motorike zaostaje, zaostaje i razvoj govora. Dakle, što su djetetovi prstići aktivniji, to se bolje ostvaruje njegov govorni, emocionalni i intelektualni razvoj.
Vježbe prstićima potrebno je započeti od najranijeg djetinjstva. Blago milovanje, masiranje i razgibavanje prstića možemo raditi već šestomjesečnoj bebi. Obratite pažnju na to kako dijete manipulira prstima i ovladava jednostavnim ali životno važnim vještinama – kako drži vilicu, čašu, olovku; kako se umiva i pere ruke, veže vezice na cipelama i zakopčava košulju. Ako primijetite da vaše dijete ima teškoće u razvoju fine motorike i govora, vježbajte njegove prstiće.
Evo nekoliko primjera:
– igra ''Prstići se pozdravljaju'': dijete treba vrškom svakog prsta dotaknuti jagodicu palca
– imitacija pokreta: sviranje klavira, šivanje, miješanje žličicom šećera u čaj
– razni oblici i figure, primjerice životinja
– izrada raznih oblika od plastelina ili tijesta
– slaganje oblika od ''šarenih čavlića''
– rezanje i lijepljenje
Kada krenuti s logopedskom terapijom?
Kao što je već navedeno, izgovorne norme odnose se na 75 posto djece te se nije dovoljno osloniti samo na njih. Logoped će odrediti je li pogrešan izgovor poremećaj ili nije. Kod neke djece tolerirat će se povremena zamjena sličnih glasova i do šeste godine, a kod neke će pak logopedska terapija biti potrebna što ranije zbog lošije pokretljivosti artikulatora. U tu svrhu postoji logopedsko savjetovanje.
Logopedska terapija traje najmanje pola sata i odvija se jednom do dva ili tri puta na tjedan, ovisno o jačini poremećaja i o djetetovoj kronološkoj dobi. Za uspješnost terapije iznimno je važna i suradnja roditelja, koja se očituje u ponavljanju i utvrđivanju onoga što je dijete naučilo kod logopeda te u redovitosti pohađanja vježbi. Razdoblje koje je potrebno da bi se ispravio izgovor nekoga glasa individualan je i različit od djeteta do djeteta.
Poremećaj izgovora glasova potrebno je ispraviti u ranom djetinjstvu kako se dijete s polaskom u školu ne bi susrelo s dodatnim nepotrebnim poteškoćama (teškoće pri usvajanju čitanja i pisanja, zadirkivanje vršnjaka…), ali i zbog činjenice da vježbe imaju veću uspješnost i kraće traju kod mlađe djece.
Autorica teksta:
Stella Rožman, prof. logoped
Kabinet Korneo