Neda, kakav je osjećaj biti majka?
Teško je opisati što točno osjećam kad gledam Adrianu. Ponekad je teško povjerovati da sam napokon majka. Meni se čini kao da sam čekala cijelu vječnost jer sam oduvijek htjela dijete, ali mi se nikad (dosad) nije dogodio „pravi trenutak“.
Sve mlade mame imaju isti problem – strepe i strahuju nad svojim djetetom. Jeste li i Vi takva majka ili ste opušteni tip roditelja?
Mislim da je kod mene omjer dosta dobar. Mislim da sam se dobro snašla s obzirom na to da sam inače dosta zabrinuta, takav sam tip osobe. Recimo, ne mogu je gledati kako plače i nastojim napraviti apsolutno sve da ne bude nezadovoljna. Zbog toga me dosta kritiziraju, a opet – ne mogu protiv sebe.
Kad ste se zadnji put pošteno naspavali?
Iskreno, ne sjećam se. U trudnoći sam često mokrila, tako da sigurno ima i godina dana da sam se zadnji put dobro naspavala.
Vrijedi li u Vašem slučaju ona da je trudnoća, u odnosu na prve dane s djetetom, bila blaženo stanje? Kako se snalazite vi i vaša Adrijana?
Pa iskreno, ne mogu reći da sam imala idealnu trudnoću. Prva tri mjeseca imala sam užasne mučnine pa nakon toga strašne glavobolje, pa nizak tlak, pa ovo, pa ono… Htjela sam roditi što prije jer pri kraju trudnoće svakako nisam spavala pa sam si mislila da bi bilo korisnije – kad već ne spavam – skrbiti se za dijete. Ali ipak nisam uspjela utjecati na njezin dolazak. Uglavnom, najgore je prošlo, sada nastojim uživati.
Malecka, rekli ste, pati od grčeva, što je najveća tragedija svake mlade mame (ali i tate). Kako se borite s njima?
Nastojimo joj olakšati bolove: pjevamo joj, nosimo je, masiramo je… Otkad sam otkrila da je smiruje vožnja na orbitreku, vozim orbitrek i po dva sata dnevno.
Vratimo se na trudnoću – kako ste je podnijeli, koliko ste se udebljali, jeste li radili, koje ste snove i planove ostvarili do porođaja?
Udebljala sam se petnaestak kilograma, radila sam do samog kraja, a snove i planove ostvarivat ću do Adrianine i svoje starosti.
Vaš porođaj nije bio baš filmski – sretan i bezbolan. Što se točno dogodilo na „stolu“?
Rijetke su sretnice koje imaju filmski porođaj. Ja sam imala sreću da sam bila u odličnim rukama doktora na Sv. Duhu. Beba očito nije bila spremna izaći pa smo je morali malo pogurati. Iako smo na kraju morali raditi carski rez, ne mogu se požaliti – sve je završilo u najboljem redu i to je najbitnije.
Je li porođaj ostavio psihičke posljedice na Vas – jeste li se bojali primiti kćer u ruke?
Nakon što sam rodila, bile su takve okolnosti da sam završila na intenzivnoj, tako da sam je vidjela tek nakon dvadeset četiri sata. Bilo mi je užasno ne biti pored nje. Mislim da su to najduža dvadeset četiri sata u mojem životu. Znala sam da me treba – tek su nas odvojili, a ja nisam mogla ništa učiniti da je zadržim kraj sebe. Kad su me napokon preselili na odjel babinjača i kad su mi je napokon dali, nisam je mogla ispustit iz ruku. Htjela sam nadoknaditi sve izgubljeno vrijeme. I mislim da jesam.
Što Vam je u tim trenucima – porođaja i prvih dana u bolnici – prolazilo kroz glavu?
Samo sam htjela otići doma s kćerkicom u naručju.
Kako je izgledao prvi susret Vašega supruga i njegove Adriane?
Znate što kažu za očeve i kćeri – bila je to ljubav na prvi pogled.
Je li Vam suprug velika pomoć?
Naravno. Da je drugačije, ne bih se bila udala.
Vjenčali ste se u trećem mjesecu trudnoće i najavili veliku svadbu kad se beba rodi. Jeste li odustali od te ideje?
Mislim da ćemo proslaviti sve što smo propustili na Adrianinu krštenju. Iako svadba nije bila velika, ondje su bili svi naši voljeni – obitelj i prijatelji – tako da ne moramo raditi reprizu. A opet, mi smo vam veseljaci, nama i ne treba povod da se skupimo i pjevamo.
S obzirom da se i Vi i suprug bavite glazbom, tko više pjeva kćeri: Vi ili Damir?
Ja! On doduše dosta radi pa doma nema potrebu pjevati, a ja pjevam u svakom trenutku – bilo da smirim ili zabavim Adri. Tako da… nek' se mužić ne ljuti, ja pjevam puuuuno više.
Koje su Vam omiljene pjesmice?
Nemam omiljene pjesmice i ne pjevam joj dječje pjesmice još uvijek. Za sada su to skladbe koje sam slušala u mladosti – malo glazbene kulture za bebicu.
Jeste li već posegnuli za rekvizitima za umirivanje bebe kao što su duda varalica, teletabisi, ljuljuškanje kolica, nošenje na rukama?
Nastojim joj dati dudu, ali je ne želi prihvatiti. U rukama mi je često jer je ne mogu pustiti da leži dok je muči trbuh. Stvarno dajem sve od sebe da bude sretna beba iako me kritiziraju.
Intervju u cjelosti pročitajte u tiskanom izdanju magazina Mama&Beba br. 86
Nije dozvoljeno kopiranje i/ili prenošenje fotografija i sadržaja bez suglasnosti vlasnika portala.
