Hiperaktivnost i nedostatak pažnje (engl. ADHD – Attention Deficit Hyperactivity Disorder) jedan je od najčešćih neuroloških razvojnih poremećaja kod djece.
Hiperaktivnosti je svojstvena znatno smanjena ili onemogućena sposobnost koncentracije, usredotočenja na zadatke. Kao i veći broj epizoda impulzivnih reakcija, čak agresivnosti. Smatra se kako tri do sedam posto djece ima ADHD, s time da je češći kod dječaka. Mnoga su istraživanja počela istraživati učinak ciljanih intervencija prehranom na pojavu ovog poremećaja. Također, životne navike i prehrana trudnica mogli bi pridonijeti pojavi ovog poremećaja kod djeteta. Učinak prehrane dojilja na djetetovu hiperaktivnost još nije dovoljno istražen.
Šećeri i umjetna sladila
Roditelji djece s ADHD-om ili nerijetko primjećuju kako je hiperaktivno ponašanje njihove djece pogoršano nakon obroka bogatih šećerima. Čokoladice, zaslađene žitarice, bomboni, keksi, peciva, slatki napici i sokovi samo su neki od prehrambenih proizvoda za koje se empirijski pokazalo da pogoršavaju simptome ADHD-a. Takvu povezanost redovito primjećuju roditelji djece s ADHD-om.
Unatoč različitim i nesuglasnim dokazima iz studija, postoje određeni pokazatelji, poput onog iz jedne studije, prema kojoj je unos sukroze (stolnog šećera) iz prehrambenih proizvoda bio povezan s povećanjem trajanja epizoda agresivnosti kod dječaka predškolske dobi (od 2 do 6 godina).
Šećer kao problem
Smatra se da je takvo djelovanje šećera izraženije kod doručaka bogatih šećerima, a bez bjelančevina (npr. zaslađene probavljive žitarice s čokoladom, zaslađeni sok uz namaz bijelog kruha s marmeladom ili kakao-lješnjakovim namazom) bez primjerice mlijeka, jogurta, sojina mlijeka kao izvora bjelančevina.
Za razliku od odraslih, djeca su puno osjetljivija na visok unos šećera. To rezultira smanjenim kognitivnim sposobnostima nakon takva obroka. Razlog tome je tzv. reaktivna hipoglikemija, odnosno nagli i visoki skok razine glukoze u krvi (hiperglikemija), nakon koje dolazi do tzv. adrenalinske reakcije, ali i reakcije inzulina, što krajnje rezultira hipoglikemijom (niska koncentracija glukoze u krvi).
Dodani šećer
Izbjegavanje namirnica, odnosno obroka bogatih jednostavnim i rafiniranim šećerima, može rezultirati poboljšanjem u ponašanju djece sklone poremećajima aktivnosti i ponašanja. Stoga prilikom kupnje namirnica, na deklaracijama prehrambenih proizvoda valja obratiti pozornost na dodani šećer (saharozu ili pak dekstrozu, fruktozne i glukozne sirupe te na njihove kombinacije koje dovode do tih učinaka).
Rezultati mnogih istraživanja pokazali su da je u djece kojoj su hranom izazvani poremećaji pretjerane aktivnosti i smanjene pažnje, EEG-om zabilježen porast takozvanih beta-aktivnosti u frontalnom korteksu mozga, zaduženom za kontrolu pažnje.
Raznovrsna prehrana
Raine studija iz Australije, kao jedna od najčešće citiranih studija o ADHD-u, pokazala je da zdrav način prehrane „protiv“ ADHD-a podrazumijeva prehranu bogatu masnom plavom ribom, cjelovitim žitaricama, grahoricama, voćem i povrćem. Praktično, to je mediteranska, najzdravija prehrana. Drugim riječima, zaslađene žitarice, bijeli kruh i peciva, keksi, kolači, slatki voćni i „umjetni“ zaslađeni napici pridonose mogućnosti pojave poremećaja. Umjetna sladila kolokvijalno se povezuju s ovim poremećajem, i znanstveno nije posve dokazano da aspartami, saharini i ciklamati mogu pridonijeti nastanku ili pogoršanju ADHD-a. No imajući u vidu poznate negativne učinke umjetnih sladila na zdravlje djece i odraslih, valja ih izbjegavati.
Aditivi (umjetna bojila i konzervansi)
Utjecaj aditiva na pojavu ADHD-a od samog je početka bio u središtu pozornosti u studijama koje su proučavale učinak prehrane na pojavu ovog poremećaja. Pregled istraživanja na tom području u proteklih 35 godine pokazao je da 65-89 posto djece negativno reagira na unos od 100 mg umjetnih bojila iz prehrambenih proizvoda. Prema tzv. Feingoldovoj nutritivnoj terapiji, iz prehrane valja eliminirati sve namirnice koje sadržavaju umjetna bojila, naročito crvena i narančasta. Primjeri su obojena pića, mesne prerađevine, hrenovke, kobasice. Također, valja eliminirati prehrambene proizvode koji sadržavaju konzervanse poput butiliranih hidroksitoluena i hidroksianizola. Ovakav pristup nutritivne terapije nije znanstveno potvrđen, no glavne postavke o negativnom učinku ciljanih aditiva valja uvažiti i uzeti u obzir.
Pročitajte još i: Preživa ili hiperaktivna djeca
Antialergogena i oligoantigena eliminacijska prehrana
Ovakva prehrambena strategija eliminira najčešće alergene u prehrani s ciljem smanjenja alergogenih i posljedičnih imunosnih reakcija u organizmu koje bi mogle uzrokovati i poremećaje pažnje. Tako je jedna studija u Nizozemskoj pokazala da je nakon prve eliminacijske petotjedne faze i nakon druge faze provokacije antigenim i alergogenim namirnicama kod djece došlo do višestrukog povećanja tipičnih parametara ADHD-a.
Tipične namirnice koje se pritom eliminiraju su:
- kravlje mlijeko
- sir
- pšenica
- jaja
- čokolada
- soja
- orašasti plodovi
- citrusi
Hipoalergogena prehrana uključuje neke od sljedećih namirnica:
- janjetina
- piletina
- puretina
- krumpir
- riža
- mrkva
- grašak
- kruške
- banana
Nije utvrđeno je li imunološka reakcija organizma posredovana IgG-om odgovorna za nastanak ADHD-a. No, hipoalergena prehrana ne smije se uvijek primjenjivati jer se u određenoj dobi dohrane mora steći određena tolerancija organizma (u ranoj djetetovoj dobi) na neke alergene, kao što je gluten. Njihova eliminacija treba biti primijenjena u utvrđenim strategijama nutritivne terapije u kasnijem razdoblju.
Omega-3 i omega-6 masne kiseline
Omega-3, a manjim dijelom i omega-6 masne kiseline, jedni su od najznačajnijih nutrijenata koji smanjuju simptome ADHD-a. One omogućavaju stabilizaciju moždanih funkcija te sprečavaju nastanak ovog poremećaja. Omega-3 masne kiseline (EPA i DHA) iznimno su značajan element u terapiji i prevenciji ADHD-a. U usporedbi s kontrolnim skupinama djece, skupini djece s ADHD-om izmjerene su niske koncentracije višenezasićenih masnih kiselina u krvnoj plazmi i eritrocitima. Često se pritom spominje čuvena tzv. Oxford-Durhamska studija, koja je pokazala pozitivan učinak primjene omega-3 masnih kiselina iz dodataka prehrani na uzorku od 117-ero djece s razvojnim poremećajem koordinacije, od čega je njih trećina imala simptome ADHD-a. Nakon tromjesečnog ispitnog razdoblja, u ispitnoj skupini došlo je do poboljšanja parametara prema tzv. Connerovoj ljestvici raspodjele ADHD-a, dok u placebo skupini nije bilo promjene. U idućem, šestomjesečnom razdoblju praćenja primijećeno je trostruko poboljšanje u sposobnosti čitanja te dvostruko u slovkanju. Iako nije posve utvrđen mehanizam učinka omega-3 masnih kiselina na ADHD, većina se znanstvenika slaže kako uistinu postoji povezanost između niske koncentracije omega-3 masnih kiselina i pojave ADHD-a.
Mikronutrijenti
Deficit vitamina poput folne kiseline te mineralnih tvari poput željeza i cinka može biti povezan s nastankom ovog poremećaja. Ciljani pristup obogaćivanju prehrane ciljanim namirnicama i obrocima, ili pak dodatkom ciljanih dodataka prehrani ovim nutrijentima, uz nadzor stručnjaka, znatno je korisniji pristup od megamultivitaminske suplementacije koja nikako nije preporučljiva kod djece.
Kako trudnica i dojilja može pridonijeti boljem mentalnom zdravlju svojeg djeteta?
Životne navike trudnice znano utječu na pojavu ADHD-a kod djeteta. Tako djeca čije su majke pušile u trudnoći imaju dvostruko veći rizik od ovog poremećaja. Uravnotežena prehrana po principima mediteranske prehrane znatno poboljšava metaboličke parametre i čimbenike djetetova neurološkog zdravlja.
Izbjegavanje pesticida i dobro pranje voća koje je tretirano organofosfornim pesticidima među osnovnim je postulatima trudničke prehrane i u uobičajenim uvjetima. Izbjegavanje redovitog unosa namirnica s crvenim i narančastim bojilima u hrani te butiliranim konzervansima također je jedna od mjera opreza.
Neke su studije pokazale kako trudnice sa smanjenim unosom joda – i time izazvanom smanjenom aktivnošću štitnjače – imaju veći rizik da im dijete ima ADHD. No uravnoteženom prehranom u današnjim uvjetima rijetki su deficiti joda, to više što je kuhinjska sol jodirana.
Esencijalne masne kiseline
Iznimno je bitan prehrambeni unos za život nužnih (esencijalnih) masnih kiselina. Stoga je važan redovit prehrambeni unos namirnica (riba, lanene sjemenke i ulje) i dobar odabir ribe koja sadrži omega-3 masne kiseline (skuše, srdele, sardine, losos) te izbjegavanje onih koji bi mogle biti kontaminirane živom i PCB-om (tuna, sabljarka). Kada nije moguć unos iz prehrambenih izvora, može se preporučiti unos iz kvalitetnih dodataka prehrani, s naglaskom na sadržaj DHA, u odnosu na EPA. No pritom je važno biti siguran u kvalitetu dodatka prehrani, koji uvijek treba sadržavati molekulskom predestilacijom pročišćeno riblje ulje. Redovit unos jednostavnih šećera iz rafiniranih, industrijski obrađenih namirnica može potaknuti dijete na hiperaktivnost.
OGTT
Dokaz tome su trudnice koje provode test opterećenja glukozom (OGTT), nakon kojeg se vrlo često primjećuje iznimna bebina aktivnost u trbuhu. Stoga valja dobro razmisliti hoćete li tijekom svoje trudnoće i razdoblja dojenja svakodnevno jesti kekse, kolače, zaslađene žitarice, zaslađene napitke i sokove, bijeli kruh, slatke namaze i slično, i dati im prednost u odnosu na prirodne voćne sokove, voće i povrće i složene ugljikohidrate te spomenute preporučene namirnice, izvore višenezasićenih omega-3 masti.
Tekst: Nenad Bratković, magistar nutricionizma
NutriConsult
Konzalting u nutricionizmu i savjetovanje
Foto: Freepik
 jedan je od najčešćih neuroloških razvojnih poremećaja kod djece. Češći je kod dječaka.){kind=link}