Kakva sam ja Fit mama kad dva mjeseca nisam napisala ni retka o mojem projektu mršavljenja i vježbanja, pita me kolegica? Pa zapravo, baš onakva kakva bih trebala i biti. Zadnja dva mjeseca nisam propustila nijedan trening, nisam kukala o svojim mukama nego sam se naprosto prepustila zdravom životu koji je osim treninga uključivao i puno hodanja, trčanja, igre s dječicom. Nisam razmišljala o muskulfiberu jer me mišići više skoro ni ne bole, nisam razmišljala o mršavljenju jer moje se tijelo počelo spontano zatezati i stanjivati, bolovi u leđima prestali su mi raditi probleme tijekom spavanja jer su – posve nestali!
Konačno sam usvojila postulate zdravog života!
Dakle, ako se ne sjećate ili sam vam bila užasno dosadna, moj projekt Fit Mama započeo je početkom srpnja. Prvi mjesec bila sam ponosna na naš grandiozni početak, no ruku na srce, taj prvi mjesec trenerica me lovila na ulici i uvlačila na treninge. Mrzila sam pomisao da se idem tamo znojiti i skakati. Zašto? Pa zato što zadnje tri godine nisam pomakla niti prstić u svrhu tjelesnog zdravlja i kondicije, a one godine prije toga radila sam jako puno i poprilično loše se hranila. O tome da nisam dovoljno spavala neću ni govoriti. Kad je na to sve došlo i dijete…moje noći sličile su služenju zatvorske kazne! Zato sam u srpnju, voljna ali nespremna da se prepustim režimu, preskočila više od pola treninga… Zatim je uslijedila ljetna pauza i tek sredinom rujna vratila sam se u dvoranu MBS centra. Moj drugi početak bio je krucijalan za daljnji život (što dokazuje da svatko u životu zaslužuje drugu priliku)!
Moja trenerica (MBS coach), predivna Veronika koja nam na pitajmamu.hr demonstrira vježbe, gurnula me je u „ralje“ druge trenerice – Nikoline, MBS coacha i bivše balerine koja mi je otvoreno rekla da će, ako ne budem redovita, moje mjesto u grupi ponuditi nekome drugome. Negdje odostraga u mozgu glasić mi je govorio da ona to nikad ne bi učinila, ali ova dama uspjela me je svezati za bicikl na treninzima cyclinga.
Kako sam se zaljubila u pedale
S novim treninzima potpuno se promijenio moj pogled na vježbanje. Osim trenerice – koja me je baš poput djevojčice u baletnoj školi, naučila da trebamo sa svakim novim danom pomicati svoje granice i istraživati svoje mogućnosti – u ovoj grupi upoznala sam mlade žene koje u MBS centru „bicikliraju“ punih devet godina. Reklo bi se obične žene poput vas, mene… no ipak žene koje dvaput ili triput tjedno zaborave na kućne obveze i posvete se sebi na sat vremena. Žene koje su tim „usputnim treninzima“ isklesale svoje tijelo do savršenstva, čije noge pedaliraju sto na sat i koje imaju savršenu kondiciju. „Želim biti kao one“, šapnula sam si već na prvom treningu i u poticajnom okruženju ubrzo sam postala strastveni vježbač. Naravno da ima dana kada mi se ne da izaći iz stana, ali za takve dane našla sam rješenje – pronašla sam partnericu za tjelovježbu pa jedna drugu podsjećamo na važnost treniranja. I evo već puna dva mjeseca, dvaput tjedno na cyclingu, svi se zajedno potičemo, družimo, pjevamo i hihoćemo. Posebice kad nam se na obzoru ukaže Tarik Filipović ili neko drugo poznato lice kojih u MBS-u ima jako malo, ali su dobro raspoređeni. 😉
P.S. U narednom postu pričat ću vam o vlastitoj nemogućnosti da umjesto ćevapa pojedem pileća prsa (moj jelovnik možete vidjeti na Twitteru @Bucmasta Mama).
