Poslijeporođajna depresija je poremećaj raspoloženja u kojem dominiraju osnovni simptomi sniženog raspoloženja – depresije i gubitka interesa. Uz njih se pojavljuju i mnogi drugi simptomi, i to na razini mišljenja, emocija, ponašanja i na tjelesnom planu.
Poslijeporođajna depresija se najčešće javlja u prva tri mjeseca poslije poroda, a često se zna javiti i kasnije. Sve do bebine prve godine života. Učestalost pojavljivanja poslijeporođajne depresije je između 10 do 15 posto. Ovisno o težini i vrsti simptoma, može biti blaga, umjerena ili teška.
Poslijeporođajna depresija i uzroci
Što se psihosocijalnih uzroka tiče, istraživanja su pokazala da neki čimbenici dovode do većeg rizika od poslijeporođajne depresije.
Faktori rizika su:
- postojanje poremećaja raspoloženja ili depresije u osobnoj ili obiteljskoj povijesti
- problemi s ovisnošću
- narušeni partnerski odnosi
- nedostatak podrške okoline
- loše socioekonomske prilike
- izolacija
- stresni događaji u majčinu životu
- porođajne komplikacije, neželjena ili neplanirana trudnoća
- majčina dob, pri čemu majke mlađe od dvadeset godina imaju veći rizik od depresije
Depresivni simptomi mogu se pojaviti i u slučaju poremećaja u radu hormona štitnjače, pa je prije liječenja važno prepoznati radi li se kod majke o poremećaju u radu štitnjače, jer o tome ovisi i vrsta tretmana koji će se primijeniti.
Mentalno zdravlje je važno!
Iako je moguće da kod majke koja pati od poslijeporođajne depresije spontano dođe do poboljšanja i ozdravljenja, najveći dobitak i za majku i za njezinu obitelj bit će ako se depresija na vrijeme prepozna i liječi.
Na žalost, poslijeporođajna depresija često ostaje neprepoznata, a samim time i neliječena. Mnoge majke u tišini pate i kroz nju prolaze same. Podaci pokazuju da manje od 20 posto žena sa simptomima poslijeporođajne depresije potraži pomoć, čemu pogoduje nekoliko faktora.
Podrška obitelji
Podrška obitelji prilikom poslijeporođajne depresije je vrlo važna jer se mame često boje osude okoline.
Boje se da će obitelj smatrati da nije dovoljno dobra mama, da ne želi dijete, da odbacuje bebu i sl.
Stoga, najprije mora postojati vrlo snažan sustav podrške:
- partner koji razumije što se događa i pomaže
- šira obitelj koja može pomoći mami prilikom brige o djetetu
- obitelj koja podupire liječenje i prepoznavanje uzroka
- obitelj koja ne osuđuje
- obitelj koja shvaća da je i mama samo čovjek
- obitelj koja se ne srami
Kada mama ima takav snažan sustav podrške i obitelj koja ju voli, onda će i prije tražiti pomoć, liječenje i razgovor, nego, nažalost, mame koje to nemaju.
Foto: Freepik
