Zašto?
Zato jer je nebitno tko sam ja zapravo, nego je jedino bitno da sam tata.
To, međutim, ne znači da sam došao ovdje kako bih vam iz tjedna u tjedan dokazivao da sam baš to – pravi tata. Radije bih rekao da sam došao kako bih vam pojasnio koja je pozicija i kakva su razmišljanja nas muževa, odnosno tata ili općenito onih „ružnijih polovica“ roditeljskih parova.
Naime, iako smo svi mi tate, ipak smo samo obični muškarci koji o svemu imaju svoje mišljenje, ali uglavnom vole da sve ovo što ćete ovdje pročitati u većini slučajeva ostane „među nama“ ili povjerljivo. Znate ono, mi smo s Marsa, a vi s Venere i tako u krug.
Zato ću vam nastojati u povjerenju odgovoriti na ona pitanja koja su vam barem jednom pala na pamet, a niste se usudili pitati ili niste uspjeli izvući konkretne odgovore.
A koja bi to pitanja mogla biti? Paaa, recimo možda neka trivijalna: volimo li zbilja kuhati ili to voli samo Jamie Oliver i ona neka njegova domaća inačica iz Masterchefa? jesmo li spremni svaki puta prvi ustati kad beba zaplače? koliko zbilja volimo svoj novi obiteljski auto, a koliko čeznemo za onim „picolovcem“ kojeg smo prodali?
Ili su to možda neka malo ozbiljnija: je li nam važniji posao ili obitelj? smetaju li nam strije i celulit? jesmo li zbilja spremni otići na porodiljni ili to samo tako kažemo?
Doista, sve to možete pitati i svog „kućnog tatu“ ili tatu koji je na službenom putu ili tko zna gdje… Ali svejedno, zažmirite na trenutak (ne zapravo nemojte jer nećete moći čitati) i zamislite da možete pitati što god vam padne na pamet, a da zauzvrat dobijete koliko toliko iskren odgovor.
Ne želim si uzeti za pravo da ću time postati glasnogovornik muške rase, ali svakako ću nastojati da vam pomognem da nas shvatite. A možda se upravo zbog toga i desi čudo, pa Mars i Venera konačno postanu ne tako udaljeni planeti…
Svemu tome zasigurno će pomoći i serijal kratkih priča koji započinje upravo negdje u sljedećem ČLANKU. Uživajte…