Marija Pajić je novinarka, reporterka RTL-ovog Exkluziva i kolumnistica.
Kada ne piše onda dizajnira za svoj brend, a uz sve to je i svjetska putnica. Prije tri mjeseca u njen život je ušao Ivo, maleni palčić rođen sa samo 1500 grama. Kako su joj protekli trudnoća i porođaj, te kako se zajedno snalaze, ispričala nam je, novinarski vrlo spretno i slikovito, mama Marija Pajić.
Rodili ste prije tri mjeseca, cijeli doživljaj i trudnoće i porođaja još je vrlo svjež. Naročito kada u rukama držite svojega palčića Ivu, koji je došao u vrlo stresnim uvjetima. Kako vam je prošao porođaj?
Prilično filmski. Koliko sam shvatila, dobro smo prošli jer spašavalo se i njega i mene. Rodila sam mjesec dana prije termina hitnim carskim rezom zbog preeklampsije tj. visokog tlaka, koji zna biti jako opasan. Inače imam tlak 90, a na porođaju sam imala 180. Zamislite samo taj osjećaj da vam srce hoće iskočiti iz tijela. Srećom, imala sam izuzetno stručne doktore oko sebe na zagrebačkom Svetom Duhu i smatram to velikim darom.
Moje tijelo, što se više bližio kraj trudnoće, jednostavno je odbijalo suradnju, pa sam uglavnom skupljala trudničke dijagnoze za koje nikada nisam ni čula.
Do tada sam živjela u uvjerenju da zatrudniš i ideš s frizurom roditi. Riječ patologija trudnoće u mom rječniku nije postojala. Što je najbolje, dandanas ne znamo zašto, jer ja sam po svim medicinskim zakonima zapravo vrlo zdrava osoba. Ivo se borio protiv svega i baš zbog toga je pravi lav!
U Hrvatskoj se svake godine prijevremeno rodi 2500 djece. U tim trenutcima dijete je na prvome mjestu, a često se zaboravi na mamu, a i na tatu. Kako ste? Kako ste podnijeli tu brigu?
Pa mogu sigurno reći da je to bilo jedno od najtežih putovanja u mom životu iako smo mi, Bogu hvala, dobro prošli s obzirom na to da je Ivo svega tri dana bio u inkubatoru, i to više zbog preventivnih razloga. Da je lako odlaziti na taj odjel, nije. Prati vas konstantna briga, samo čujete zvuk brojnih aparata i svaki čudniji zvuk shvaćate kao opasnost za svoje dijete. U bolnici ste, rodili ste dijete koje ne možete primiti, u sobi ste sa ženama koje uživaju u tom predivnom osjećaju majčinstva, družeći se s bebama, a vi to ne možete, nego se svaka tri sata odlazite izdojiti s drugim ženama koje je zadesila ista situacija i možete provesti tek nekoliko minuta sa svojom bebom.
Ta soba kamo idete zove se laktarij, i te neke scene kada vam je najteže, okružena uglavnom ženama koje ste tek upoznali, pokušavajući pričati o najbanalnijim temama dok izdajate kap po kap, nikad neću zaboraviti. I dalje se čujemo, razmjenjujemo iskustva, učimo jedna od druge. Te žene su vrijedne divljenja, vjerujte mi, jer neke su se iz dana u dan borile s raznim dijagnozama, a ostale su hladne glave pune optimizma.
Ivo je zahtjevna i vesela beba s kratkim fitiljem. Jede puno i često, baš kao i nas dvoje! 🙂
Sigurno da taj osjećaj da nisi sama u tome puno znači. Nakon toga definitivno postaneš snažniji, mudriji i doista počneš vjerovati u čuda. Sestre i doktori s odjela neonatologije uistinu su divni i zapravo olakšavaju čitav taj proces u kojem samo čekate rečenicu: “Možete doma”! A što se tiče tate, Antonio je, naravno, cijelo vrijeme bio uz mene iako smo bili zakinuti za posjete zbog pandemije pa je situacija bila tim teža. Mi smo duboko vjerovali u Iva, kako bi on rekao, i nismo ni sekunde sumnjali u njega. Također, jako sam sretna da se i RTL putem akcije RTL pomaže djeci brine o palčićima i daje im priliku da se bore za život. Uistinu hvalevrijedna akcija i za svaku pohvalu ‒ jer te bebe su čudo!
Kako Vam je prošlo razdoblje babinja odnosno prvi dani kod kuće?
Koliko kaotično, toliko i opušteno. Trebala sam se priviknuti na taj život buđenja svaka tri sata. Kako je Ivo došao na svijet u ovo ludo vrijeme, većina ga još nije ni vidjela. Antonio i ja smo, slobodno mogu reći, blagoslovljeni sa super baka-deda-teta servisima, pa uspijemo uhvatiti vremena i za sebe.
Postoji li neki dio Vašega majčinskog iskustva koji vam je teže pao od ostalih – dojenje, kolike, nespavanje…
Sve navedeno.
Ako i kada morate izaći iz kuće, komu ćete, osim tati, ostaviti Ivu?
Mojoj mami ili tati. Ili oboma. Imam divne roditelje koji jedva čekaju biti s Ivom. Tko bi ih krivio?
Razgovarala: Lucija Anić
Foto: Mama&Beba/Jasmina Cviljak
Šminka: Mihaela Milić
Intervju je u cijelosti objavljen u časopisu Mama&Beba (prosinac 2020.)
