Istraživanja su pokazala da djeca koja uživaju u čitanju imaju razvijenije kreativne sposobnosti, postižu bolje rezultate u školi, pažnja i koncentraciju bolje su im razvijene te da čitanje značajno pridonosi intelektualnom i mentalnom dječjem razvoju. No, da bi moglo naučiti čitati (poznavati slova i povezivati ih u riječ), dijete mora svladati čitav niz vještina koje zovemo predčitačkim vještinama. Termin predčitačke vještine počeo se koristiti 20-ih godina prošlog stoljeća, a povezano je sa svim vještinama koje prethode čitanju, a to su:
dobro govorno razumijevanje
dobar ekspresivni rječnik
prepoznavanje rime
bogatstvo vokabulara
sposobnost praćenja slijeda priče
rado slušanje dječjih priča i pjesmica
upoznavanje djeteta s karakteristikama teksta (slijeda teksta slijeva nadesno i odozgo prema dolje)
uočavanje činjenice da se govor sastoji od rečenica, rečenice od pojedinih riječi, a riječi od slogova i glasova
glasovna osviještenost (uočavanje prvog i/ili zadnjeg glasa u riječi)
glasovna sinteza (sastavljanje riječi od pojedinih glasova)
glasovna analiza (rastavljanje riječi na pojedine glasove točnim redoslijedom)
abecedno načelo (pridavanje različitih simbola, slova, različitim glasovima)
šifriranje i dešifriranje (pretvaranje glasova u slova i obratno)
Najvažniji dječji posao je igra, pa se sve ove aktivnosti mogu razvijati kroz djeci zanimljiv način jer mnoga iskustva u igri zapravo potiču ranu pismenost. Sortiranje sličica, slaganje kockica, razvrstavanje kartica po različitim kategorijama ili igranje plastelinom zapravo je dobar uvod za učenje čitanja i pisanja.
Evo nekih igrica koje nas vode na put prema čitanju i pisanju:
1. Na jednobojnoj podlozi napravite uzorak od gumbića, malih kockica u različitim bojama, perlica, a djetetov je zadatak da takav isti uzorak napravi na svojoj podlozi
Vizualni sustav je nositelj čitanja. Da bi dijete moglo dobro čitati, potrebno je razvijati specifične vizualno perceptivne odnose, a stavljanje stvari u određeni poredak ne samo da razvija vizualnu percepciju nego i uči djecu da slova u riječi moraju imati određeni redoslijed.
2. Ispričajte priču, a zatim razgovarajte o radnji priče, osjećajima koji su prisutni kod likova u priči, što se moglo dogoditi u priči…
Slušanje, govor, čitanje i pisanje međusobno su povezane funkcije istog komunikacijskog sustava koji se zove jezik. Djeca usvajaju jezik puno prije čitanja i pisanja, i on je osnova za usvajanje pisanog jezika. Rječnik bitno pridonosi kvaliteti čitanja i pisanja, a djeca usvajaju nove riječi uz pomoć socijalnih interakcija te indirektnih izvora kao što je čitanje priča. Kroz knjige i priče uče o ljudima, mjestima, iskustvima. Slušanje i razgovor o pričama pomaže djece izgraditi vokabular i zapravo na zabavan način uče ih osnovnim pojmovima pismenosti kao što su veza između pisane i izgovorene riječi, činjenica da pisana riječ nosi značenje, da čitamo slijeva nadesno, od vrha do dna stranice, od prednje prema stražnjoj strani.
3. Igranje memorijskih igrica
Uočavanje da su neke stvari potpuno jednake djecu navodi na shvaćanje da slova u riječi moraju biti napisana jednako i jednakim rasporedom da bi nosila određeno značenje
4. Plesanje uz glazbu uz upute npr. ruke gore, dolje, okreni se…
Na ovaj način djeca uče pojmove kao što su gore, dolje, naprijed, natrag, lijevo, desno te ih dodaju svojem rječniku. Razumijevanje tih pojmova dovodi do znanja kako se riječi čitaju i pišu na stranici.
5. Čitanje pjesmica s rimom i smišljanje novih rima
Auditivna percepcija nezaobilazan je preduvjet usvajanja čitanja. Dijete mora čuti dijelove govora prije nego što počne čitati, a percepcija sloga preduvjet je za prepoznavanje rime. Na taj način djeca postaju svjesna fonema, najmanje jedinice zvukova koji sačinjavaju riječi. Ta svijest dovodi do uspjeha u čitanju i pisanju.
6. Igranje trgovine – djeca trebaju napraviti znakove i cijene za namirnice
Djeca pomoću pisanja pružaju određene informacije, što ih navodi na zaključak da pisana riječ ima veliku važnost jer ona nosi neko značenje.
7. Prepričavanje omiljene priče drugom djetetu ili nekoj igrački
Kroz ovu igru djeca stječu povjerenje u sebe i u svoju sposobnost da nauče čitati. Vježbaju pričati priču onim redoslijedom kojim je i pročitana: početak, sredina, kraj. Prate slijed priče što je iznimno važno ako govorimo o čitanju s razumijevanjem.
8. Bojenje sličnih slova u nekom tekstu (npr. u novinskom članku treba sva slova b obojiti plavom bojom, a sva slova d žutom bojom)
Na ovaj način djeca usvajaju vezu grafem – fonem, ali i uočavaju da postoje vizualno slična slova.
9. Izrada slova od plastelina
Na ovaj način djeca kroz igru počinju učiti nazive slova, a igra s plastelinom odlična je za motoriku prstića, koja treba biti dobro razvijena kako bi držanje olovke i pisanje bilo lakše svladano.
10. Pogađanje početnih i završnih glasova u riječima
Odlična i zanimljiva igra koja nas upoznaje s glasovima i dijelovima riječi
11. Spajanje glasova u jednu riječ (potrebno je slovkati riječ, a dijete mora pogoditi o kojoj se riječi radi, npr. P-A-S)
Ova je vježba odlična podloga za čitanje, ali je potrebno krenuti s kratkim riječima (od tri slova) te postupno (ovisno o djetetovu uspjehu) prelaziti na duže riječi. Ako dijete nije zainteresirano ili nije uspješno u ovoj igri, preporučujemo uvođenje slika ili kartica s naslikanim pojmovima koji se trebaju pogoditi.
Roditelji su prvi učitelji svojoj djeci i imaju veliki utjecaj ne samo na razvoj jezičnih sposobnosti svoga djeteta nego i na usvajanje vještina čitanja. Čitanje je vještina koja se dugo razvija, zapravo usvajanje te vještine počinje dok su djeca vrlo mala. Igranje s knjigama od djetetove najranije dobi iznimno je važan način poticanja uspostavljanja djetetova emocionalnog odnosa s knjigom.
Martina Starčević Perica, prof. logoped
ABC EDUCO
