Jelena Ribić Pavelić, bivša novinarka i društvena poduzetnica, svoj je život posvetila osnaživanju djece kroz različite projekte. Jedan od najznačajnijih je Family Tales koji stvara priče na temelju dječjih životnih iskustava.
Jelena je napisala više od 100 priča za djecu bez roditelja, a na stotine je naučila kako da čine isto. U Londonu živi već pet godina, a nakon dolaska malene Jane na svijet, odlučila se trajno vratiti u Hrvatsku. Iako je poslovno još uvijek vezana za Englesku, zbog trenutačne situacije u svijetu, Jelena je svoje poslovanje bila prisiljena potpuno preseliti online. Evo kako to funkcionira uz znatiželjnu, razigranu i veselu Janu.
Vaš je poslovni život vezan uz priče, osnivačica ste Chummunitiyja, divnog projekta koji je prerastao u Family Tales. Je li bilo teško pisati za djecu i pomoći im da nađu utjehu u vašim pričama?
Za djecu mi nikada nije bilo teško pisati jer su moja beskonačna inspiracija. Pisati za odrasle, to je već druga priča, ali upravo zato sam na vrijeme shvatila da će kreiranje priča za djecu biti moj život. Kad sam započela s projektom, ideja je bila da pišemo priče za djecu na temelju njihovih životnih iskustava u svrhu poklona. Nekad su to bile ljubavne priče roditelja ili mladenačke avanture bake i djedova, ukratko – priče koje su obitelji smatrale važnima da ih njihova djeca zapamte.
Međutim, vrlo su se brzo u mom životu počele pojavljivati priče o djeci čija su iskustva s ovim svijetom bolna, traumatična i prepuna tuge. Tu najviše govorim o djeci bez roditelja i obitelji. Kad sam pisala priče za njih, uvijek sam im željela kroz priču reći da nizašto što se dogodilo nisu oni sami krivi i imala sam ih potrebu kroz te priče čvrsto zagrliti.
Kad sam shvatila da u tome uspijevam, postalo mi je jasno da moje priče mogu djelovati i kao lijek. Tada sam se okružila brojnim stručnjacima iz područja dječjeg mentalnog zdravlja i psihologije, odlučna da moje priče postanu terapeutska intervencija u djetinjstvo. Taj put je jako dugačak, jako iscrpan, posebno financijski, ali došli smo daleko u svemu tome i nadam se ćemo uskoro moći početi grliti djecu pričama, posebno onu kojoj je najpotrebnije.
Sada ste i sami mama jednogodišnje Jane. Kako se u Vaš kreativni posao uklopilo i majčinstvo? Uspijevate li raditi ili je sve “na pauzi”?
Kako sam samozaposlena, nekako sam odlučila biti samo Janina sve dok ne osjetim da postoji prostor i za povratak poslu. Ona je vesela i zadovoljna djevojčica, voli ljudski kontakt i da joj se puno priča i pjeva.
Dnevna spavanja su kratka i slatka, ali zato navečer rano zaspi i onda se mama primi posla. Tako je otkad je navršila sedam mjeseci. Nije mi teško jer jako volim to što radim, pa me i moj posao na kraju dana ipak ispunjava i napuni energijom. Ipak, prije spavanja, od dana kad se rodila, trudim se ne razmišljati ni o čemu drugom osim o tome kako ju sutra mogu još malo više razveseliti.
Kako je majčinstvo utjecalo na Vaše stvaralaštvo? Jeste li promijenili pogled na svijet, naučili i spoznali nešto novo?
Ono što je meni Jana dala, nitko nigdje na svijetu me nije mogao naučiti. Ona je moj maleni life coach i ispunila me nježnošću, strpljenjem i još snažnijom motivacijom da ustrajem u svemu što radim. Uz nju sam još više doživjela koliko su djeca bez obitelji, na samom početku svog života, uskraćena za ljubav, dodire i nježnost. I kroz sve što radim i budem radila, pronalazit ću načine da im gradim prilike za zagrljaje.
Od stvari koje me naučila, izdvojila bih situaciju koja se dogodila još tijekom trudnoće. Naime, bila sam pozvana na događaj s Barackom Obamom u Berlinu, a kako sam imala urednu trudnoću, mogla sam putovati u 35. tjednu.
Tijekom događaja, dok mi je Obama prilazio, Jana je u trbuhu plesala od uzbuđenja, a mene je počela loviti trema, panika i sva sam odjednom postala rastresena. I onda mi je samo glavom prošla misao: Kako ćeš Jani jednom reći da bude hrabra, a ti si drhtala pred Obamom? I onda sam se smirila i promijenila tijek događaja, pa sad imam priču gdje smo zajedno stajale pred Obamom i smireno, samouvjereno i hrabro ispričale što radimo, što želimo i što trebamo. Cijeli taj događaj me natjerao da shvatim da od trenutka kad Jana dođe, više nema izlika i opravdanja da postajem bolja, snažnija i hrabrija. Ona me gleda, moram se potruditi da gleda sretnu i hrabru mamu.
Pretpostavljamo da uz mamu književnicu Jana čuje puno izvrsnih priča. Jeste li joj napisali njezinu personaliziranu priču? Čitate li joj radije, ili smišljate priče?
Jana obožava knjige. Mene to jako veseli i iznenađuje na neki način da dijete pokraj triju kutija igračaka radije sjedne ispred police s knjigama i svaku izvadi i prelista. Ja joj čitam i pjevam otkad se rodila i još mi nije rekla da prestanem.
Stalno joj pišem. Kad se rodila, napisala sam joj pismo od nas roditelja. Isto sam napravila i za prvi rođendan. Planiramo joj to dati kad odraste. Napisala sam joj seriju priča, ali još nisu u tisku, nadam se uskoro. Riječ je o 12 priča kroz koje Jana prolazi kroz avanture sa svakim članom uže obitelji. Kroz priče sam se fokusirala na vrline svakog od njih, predstavljajući ih kao supermoćne. Želja mi je kroz te priče Jani poslati poruku da nikada ne očekuje od sebe da svima bude sve. I da tako gleda druge ljude. Svatko ima tu jednu vrlinu koju nosi u sebi i voljela bih da nauči ljude gledati na taj način.
Tko čuva Janu dok radite? I kada uspijevate raditi? Imate li “daleko od kuće” nekoga na koga se možete osloniti?
I suprug i ja smo privatnici, pa ustvari uspijevamo pronaći vrijeme za čuvanje Jane kad je baš nešto hitno. Tu su i bake i djedovi, a Jana ima čak pet teta koje joj stoje na raspolaganju. Od rujna kreće u vrtić. Veselim se da će imati društvo, jer jako voli djecu. Veselim se i da ću ja imati vrijeme za svoje projekte i za sebe. Ipak, nekako mi je još čudna pomisao da nećemo biti skupa non-stop, ali imam cijelo ljeto da se pripremim.
Pokrećete i neke nove projekte. Spomenuli ste Mindfulnation, osnaživanje djece iz ruralnih područja. Recite nam za kraj i malo više o tome?
Mindfulnation je inicijativa usmjerena na osnaživanje djece iz ruralnih područja stvaranjem prilika u kojima se oni osjećaju važno, moćno, shvaćeno i uvaženo. Inicijativa se zalaže za pravo djece na sudjelovanje u potrošnji javnog novca, a trebala bi zaživjeti u proljeće 2021. Projekt sam osmislila Jani za prvi rođendan, jer sam odlučila početi utjecati na okruženje u kojem odrasta. Od njezine budućnosti nema veće motivacije. 🙂
Razgovarala: Sanja Bubalo
Foto: privatni album
