Kakva je bila Vaša trudnoća? Je li bila lagodna ili je bilo poteškoća?
Trudnoća mi je zapravo bila jako teško iskustvo. Naime, to je uistinu drugo stanje. Bojala sam se svega, a pravila sam se hrabra i svemoćna u isto vrijeme. Danas se ženama nalaže da budu nježne trudnice i hrabre ratnice za vrijeme trudnoće. Nikad više osude nije bilo što se toga tiče nego danas. I uistinu sam najveća razočaranja u ženski rod doživjela za vrijeme trudnoće. Kao da se radi o nekom natjecanju, a ne tako lijepom i blaženom razdoblju.
Uglavnom, imala sam komplikacije u trudnoći. Nikada s tim nisam izlazila u javnost. Kad sam bila trudna šest i pol mjeseci, dobila sam trudove i bila sam hospitalizirana. Nikako ih nismo mogli zaustaviti, kao ni naći uzrok. Uz velike napore moga ginekologa, dr. Bačića, kao i cijelog osoblja ginekološkog odjela u splitskoj bolnici, jedva smo situaciju stavili pod kontrolu. Ovo govorim sada samo zato da bih apelirala na žene da dvaput razmisle kada o nekome govore ili pišu nešto loše, jer nikada čovjek ne može znati u kakvoj se situaciji dotična osoba nalazi. Nije bilo lako ležati u bolnici i čitati zlobne komentare žena. Toliko ih je bilo da ih ni najboljom voljom nisam mogla izbjeći.
Spomenuli ste i kako ste trudni igrali u predstavama. Do kada ste bili profesionalno aktivni?
Do kada mi je doktor dozvolio. Gluma je specifična profesija, tako da sam u zadnjoj predstavi igrala u šestom mjesecu trudnoće.
Jeste li imali nekih posebnih trudničkih želja, promjena raspoloženja, drugačije životne navike?
Iako nije baš pohvalno i ne promoviram takav stil prehrane, jela sam jako obilato i dosta ugljikohidrata. Tako sam pred kraj trudnoće znala za doručak pojesti i po nekoliko kolača, jogurta, sendviča i hrpe čokolina. Na dnevnoj bazi jela sam i sladoled. E, to je bila posebna poslastica. U drugoj trudnoći, ako je bude, sigurno se neću tako hraniti. Kako zbog svojega zdravlja, tako i zbog dobrobiti djeteta.
Kako ste oduvijek fit, je li vam to razdoblje teško palo kada govorimo o fizičkoj (ne)aktivnosti? Jeste li se mnogo udebljali i je li vas to opterećivalo, ili ste bili opušteni i prihvatili to kao prirodan dio trudnoće?
Pa, dvojako sam se osjećala. Realno znaš da su promjene nužne, na svoj način lijepe, pa i nebitne. To govori majčinstvo u nama. Ono pak egocentrično u nama žali se i buni kamo odoše trbušnjaci, vitke ruke, mišićave noge… Na koncu opet sve dođe na svoje. Tijelo se vrati gotovo na staro. I ovo „gotovo“ prihvati se kao činjenično stanje. Kao podsjetnik na majčinstvo.
Istraživanja pokazuju kako i očevi za vrijeme trudnoće njihovih partnerica imaju tzv. baby-brain i ludovanje hormona. Jeste li primijetili takvo što na tati Hrvoju?
Ako se zbunjenost rastom stomaka piše pod ludovanje hormona, onda sam primijetila. Sve što sam primijetila i što nisam primijetila može stati u jednu knjigu. Hahahaha…
Kakvo je Vaše iskustvo s porođaja? Je li sve proteklo glatko ili je bilo nekih ne tako ugodnih iznenađenja? Jeste li bili uplašeni ili potpuno cool i spremni na sve?
Bila sam pribrana dok se porođaj nije jako zakomplicirao. Naime, rađala sam dvanaest sati, a Marat nije htio van. U jutro je obavljena epizitomija. Svaka žena koja zna što je to, zna kroz što sam prošla kasnije.
Je li tata Šalković prisustvovao porođaju? Kako se držao? I kako Vam je njegova prisutnost pomogla, ili možda odmogla?
Iako sam uvijek govorila kako neću dozvoliti da muškarac bude kraj mene na porođaju, Shale je bio sa mnom. Kako je kod nas sve filmski, takav je bio i njegov dolazak. Kad sam mu javila da imam trudove, on je bio na pola puta iz Nizozemske za Hrvatsku jer je vozio moju sestru na koledž. U trenutku mog ulaska u boks, on je dotrčao s aerodroma i stigao na sam početak porođaja. Moram priznati da je bio na razini zadatka. Lijep omjer brige, pažljivosti i muških hormona. Uistinu mi je, s obzirom na situaciju, jako pomogao.
Intervju u cjelosti pročitajte u tiskanom izdanju Mame&Bebe.
(prosinac 2016.)
