Što točno jedan tata (ne) treba činiti?
Što onda točno jedan tata (ne) treba činiti?
Nije lako gledati vlastito dijete tužno i povrijeđeno. Jednako tako, neki očevi instinktivno imaju potrebu pronaći krivca u takvim situacijama, često se pokušavajući obračunati s roditeljima djece koja zadirkuju ili izražavati nezadovoljstvo djelatnicima u vrtiću. No, u takvim je trenucima najispravnije – ostati smiren i staložen. Upiranje prstom u krivce rijetko je kad mudar potez. Glavni je cilj pomoći vlastitom djetetu da se osjeća bolje i pričati s njime kako da se nosi sa situacijom. Pokušajte provesti što više vremena s djetetom tih dana, razgovarajte s njime, o bilo čemu, ne trebate odmah započeti tu bolnu temu. Brbljajte, ponašajte se i malo blesavo, odglumite neku nespretnost… Trudite se da mališan spozna kako život ne treba shvaćati preozbiljno, da ne treba sve uzimati k srcu, nego da je tajna u tome da je uz smijeh sve lakše. Treba se znati i nasmijati na vlastiti račun, pa makar i s drugima…
Kada osjetite da se vaš malac opustio, da ima puno povjerenje u vas, možete ga onako neobvezno upitati što se to dogodilo da ga je rastužilo. Nakon što vam ispriča, objasnite mu da je najbolje da takvim stvarima ne pridaje pažnju, a i već spomenuti smijeh odličan je izlaz iz takvih situacija. Neka nauči da je smijeh bolji ispušni ventil od plača. Istaknite mu kako su se ostala djeca vjerojatno samo željela zabaviti, a pritom su bila nepažljiva jer nisu znala da njihove riječi mogu istinski nekoga povrijediti.
Od malih nogu jačajte djetetovo samopouzdanje – i gradite odnos s djetetom. Neka zna da je tata uvijek tu, da je tata stijena, oslonac. Tata je i prijatelj, rame za plakanje i sigurna zona. A malac treba kroz život ići veselo, opušteno i samouvjereno.
Ako se pak radi o zadirkivanju koje traje već neko vrijeme i zapravo prelazi granice bezazlenosti, u tom slučaju dobro je obratiti se stručnoj službi ustanove u koju dijete ide. Smireno i argumentirano popričajte prvo s tetom u vrtiću. Objasnite joj što se točno događa i kako vaše dijete dolazi kući tužno i povrijeđeno već neko vrijeme. Ljubazno ju zamolite da popriča sa svom djecom, neka im skrene pozornost na to kako svi moraju prema svima biti dobri i pristojni i međusobno se štititi i poštovati.
Tek ako primijetite da se zadirkivanje i maltretiranje nastavilo, možete se (ponovo vrlo smireno i ljubazno) obratiti stručnoj službi, na primjer psihologu.
