Mama ste dvaju preslatkih dečkića. Koji Vas je više namučio prilikom porođaja? Kako ste se proveli s Jakovom (4), a kako s Ivorom (14 mj.)?
Nitko te ne može pripremiti za porođaj, i to je najveća istina. U trudnoći s Jakovom imala sam vremena više se posvetiti sebi: više sam čitala o trudnoći, porođaju, išla sam na prenatalnu jogu… Ali me bol porođaja ipak jako neugodno iznenadila. Iako, moram pohvaliti predivno osoblje u bolnici Sveti duh. S Ivorom mi je trudnoća protekla u trenu. Uz posao i brigu o Jakovu, jedva da sam se sjetila kad su mi termini za redovite preglede… Jedino što sam si priuštila bio je aqua aerobic, u kojem sam skoro do porođaja uživala. Ali uz trogodišnjaka bila sam i više nego aktivna: nosala sam i njega i biciklić, igrala nogomet sve do zadnjeg dana. Ali, zato moram reći da mi je porođaj s Ivorom bio doslovce bezbolan. Čitala sam časopis i rađala. Nevjerojatno. I opet sve uz potporu predivnog osoblja u bolnici Sveti duh.
Nakon Jakova znali ste što Vas otprilike čeka. Jeste li zato bili spremniji na ponovni porođaj ili upravo suprotno?
Moj suprug, nakon što je gledao moje porođajne muke s Jakovom, bio je u puno većem strahu i nervozi od mene. Ja sam znala: što je, tu je, sad moram roditi;), i tješila me priča brojnih mama da je drugi porođaj lakši. A da ne pričam o tome da smo većinu stvari za novorođenče nabavljali „usput“. I ničeg nije nedostajalo. S drugim djetetom je stvarno sve drukčije i opuštenije…
A iskustva s dojenjem? Kakva su ona kada ih sada usporedite?
Ni s jednim ni s drugim nisam imala problema s dojenjem. Jakova sam dojila do druge godine, i samoj sam sebi obećala da neću istu grešku ponoviti s Ivorom, pa sam njega prestala dojiti s deset mjeseci. Malo me pekla savjest zbog te odluke, ali nisam više mogla bdjeti noćima jer se zbog dojenja budio svakih sat vremena. A još se nisam bila oporavila ni od Jakovljevih noćnih obroka.
Kako je stariji brat reagirao na prinovu? Kako se njih dvojica slažu?
Bio je prilično ravnodušan. Sve mu je to bilo ok, puno smo s njim o tome pričali. Ali, on je dijete koje ima toliko naše pažnje te ju je zadržao i nakon Ivorova dolaska. Ja bih dojila i istovremeno čitala Jakovu, ili igrala s njim nogomet dok je Ivor spavao u kolicima… Jako mi je to bilo važno. Naravno, danas vidim koliko manje igramo društvene igre ili izrađujemo nešto ili mijesimo… Ali mislim da se on „namirio“. U prve tri dobio je stvarno svu našu pažnju. Ivor mu sada postaje sve više zanimljiv: sve ga više mazi, ali se naravno i ljuti kad mu ovaj počne krasti autiće, a sad će toga biti sve više… No zanimljivo je da se jako uplaši ako Ivor dođe u neke „potencijalno opasne“ situacije. Tada vidim koliko mu je ustvari stalo.
Jakov je već pravi, veliki dečko. Bavi li se on nekom aktivnošću, nekim sportom, uči li strani jezik?
Jakov je tek s tri godine krenuo u vrtić; do tada sam ga vodila na Helen Doron tečajeve engleskoga, čisto da se socijalizira. Ide u američki vrtić, gdje je nastava na engleskom, pa ga više ne vodim na spomenute tečajeve. Mislim da mu je za sada vrtić dovoljna aktivnost, a od jeseni ga planiram upisati na džudo. Ali, već je bio u školi skijanja, puno smo na moru, svaki dan smo dugo vani…
Pokazuje li već neke sklonosti za Vaše ili suprugovo zanimanje?
Suprug ide na boks rekreativno, i to ga strašno zanima. Stalno oponaša pokrete, ali na sreću samo shadow box (mlati zrak;)). Mene vidi na TV-u, ali nije previše uzbuđen. Tu i tamo zasvira na suprugovu gitaru.
A kakav je karakter malenoga Ivora? Na koga je bebač više „povukao“: na mamu ili na tatu?
Ivor je neumoran. Pravi je istraživač, živahan, znatiželjan… Moram priznati da je prilično zahtjevan za čuvanje: stalno traži nove poticaje, zanimacije… Želi stalno ići van. Jednostavno ne trpi boravak na istome mjestu predugo, što je katkada velik problem. Ali zato kad smo u nekom muvingu, uživa.
Usporedite li prve mjesece života svojih sinova, tko je (bio) zahtjevnija beba? Dok još nije bilo Ivora, otkrili ste nam da je Jakov bio jedna od najzahtjevnijih beba s kojima ste se imali priliku družiti…
Da, a Ivor je još zahtjevnijiJ. Nevjerojatno ali istinito. Ali, nema veze, uvjerena sam da su to mali pametnjakovići.
Intervju u cjelosti pročitajte u tiskanom izdanju Mame&Bebe.
(kolovoz 2016.)
