Tikovi kod djece su iznenadni, ponavljajući, stereotipni i nevoljni pokreti.
Ako se pojavi tik kod djeteta, valja znati da niti jedno dijete nema iste simptome. Tikovi kod djece se najčešće javljaju kao jednostavni motorički tik, primjerice kao treptanje očima, trzanje glavom, slijeganje ramenima i sl. Može biti i složeniji u smislu izvijanja tijela ili dijelova tijela, grimasa lica, dodirivanja, mirisanja, šmrkanja i sl. Tik ne mora biti samo motorni nego se može manifestirati i različitom jednostavnijom (lajanje, kričanje, krkljanje…) ili složenijom (ponavljanje sadržaja, riječi) vokalizacijom. U početku se uglavnom kod svake pojave prezentira jednako, a s vremenom dolazi do promjene u drugi tik.
Kada i zašto se tikovi javljaju?
Tikovi se pojavljuju u spektru poremećaja od blagog pa sve do Touretteova sindroma. U blage ubrajamo tranzitorni tik, koji je ujedno i najčešći oblik, i traje manje od godinu dana. Pojavljuje se u 5 – 25 % djece, može se mijenjati s vremenom i prijeći u kronični tik.
Kronični tik obilježava trajanje duže od godine dana ili motornoga ili vokalnoga tika (ne oboje). U rjeđim slučajevima multiplih tikova ili kombinacija motornih i vokalnih tikova govorimo o Touretteovu sindromu, koji također može biti blaže ili jače izražen.
Tikovi se češće pojavljuju u dječaka nego u djevojčica, ne mogu se spriječiti, a najčešće se javljaju između pete i sedme godine života. Gdjekad pojavi tika prethodi infekcija, koja je osobito značajna u rijetkom i nedovoljno definiranom entitetu pod nazivom PANDAS (Pediatric Autoimmune Neuropsychiatric Disorders Associated with Streptococcal Infections).
Uzrok tika i dalje je nejasan. Nije nađen određeni gen, ali u obitelji katkada više naraštaja razvije tik. Pretpostavlja se da uz genetsku sklonost, različite hormonske promjene ili okolišni čimbenici mogu biti okidač za pojavu tika. U slučajevima emocionalnog stresa mogu postati učestaliji.
A kako se postavlja dijagnoza?
Za postavljanje dijagnoze najčešće je dovoljan samo pregled djeteta, uz roditeljski opis ili videozapis tegoba. Psihološkim testiranjem djeteta mogu se otkriti pridruženi poremećaji poput hiperaktivnosti, opsesivno-kompulzivnih poremećaja i poteškoća s učenjem. Tikove je najvažnije razlikovati od drugih nevoljnih poremećaja kretanja (npr. korea, spazam, miklonizmi, distonija, parcijalni epileptički napadaji i sl.), koji mogu biti pokazatelji neurološke bolesti.
Tikovi ne ometaju djetetov razvoj, stoga je potrebno provesti edukaciju roditelja i djece o prirodi tika. Iako su bezazleni, mogu biti uznemirujući i dovoditi do socijalnih poteškoća. Medikamentozno liječenje primjenjuje se samo u slučaju težih oblika ili pridruženih poremećaja. Nema dokaza da promjena u prehrani ili životnom stilu i aktivnostima pridonosi liječenju tika. Djelomični ili potpuni prestanak tika u većine djece nastupa odrastanjem.
Tekst: dr. sc. Goran Krakar, dr. med., neuropedijatar
Poliklinika za dječje bolesti “Dr. Sabol”
Foto: Freepik
