Naš Mali Princ, naš Vanir, rođen je uoči Svetog Nikole 2008. godine iz uredne trudnoće kao naše drugo dijete. Rodio se divan, predivan… tamne kosice, dugačak i krakat, isti tata. Kao beba bio je plačljiv, nije dobro prihvaćao dohranu, ali razvoj je bio uredan.
S devet mjeseci mama je uočila da nešto ne ide po planu. Imali smo stariju seku pa smo mogli usporediti i vidjeti da kod našeg Vanira stvari idu drugim smjerom. Nije mahao, nije slao puse, izbjegavao je kontakt očima, igrao se prstićima, nije se odazivao na ime, znao se smijati bez nekog očitog povoda, igrao se "drugačije", prestao je spavati, prestao je komunicirati… Da skratim priču o obilascima svih mogućih stručnjaka i liječnika, poručujem da naša borba traje svake sekunde, svakog dana.
Vanir je "stara duša" i veliki učitelj obitelji Hulak. Netko bi se zapitao kako dijete s dijagnozom pervazivnog razvojnog poremećaja iz autističnog spektra može učiti nekoga. O, itekako! Samo je pitanje imate li otvoreno srce i volju za učenjem!
To je borba bez pobjednika u kojoj je glavna nagrada Vanirova funkcionalnost i napredak. Iako će razlog njegovu poremećaju iz spektra uvijek biti misterij, autizam je općenito kao tema vrlo nezahvalan.
Rekao bih da je nažalost i dalje tabu tema u našem društvu.
Zbog naše misije, koja je svakako Vanirova dobrobit, shvatio sam u jednom trenutku da naš Mali Princ nudi utjehu i drugim roditeljima i djeci sličnih poteškoća. Kao fotografu veliku većinu fotografija sačinjava moja obitelj, Vanirove fotke posebno.
Kako je ova serija dokumentarnih fotografija počela?
Prvu fotografiju serijala Mali Princ napravio sam 25. listopada 2012. Bio je to naš zajednički dan dok su mama i seka bili u Zagrebu na izletu sa školom. Tu sam fotografiju kasnije prijavio na fotonatječaj s temom "Svjetionik". Kao jedini apstraktni pristup toj temi, Mali Princ je osvojio prvu nagradu i time utemeljio ovu sada već poznatu seriju fotografija.
Kako je vrijeme teklo i serija fotografija rasla, osjetio sam kako Vanir ne utječe pozitivno samo na nas nego i na naše poznanike i prijatelje. Mnogi ljudi su se poistovjetili s našim Princom na fotografijama. Vanir nas uči jednostavnosti i iskrenosti na mnogim razinama. On pokazuje koliko je naše društvo i dalje nespremno za izazove koje ova djeca stavljaju pred druge ljude i sustav. Sustav je krut i bezosjećajan, a svojom umjetnošću želim progovarati o tome.
Umjesto da marginaliziramo našu djecu s poteškoćama, u njima treba vidjeti viši cilj i pouku koju nose. Pouka o prioritetima u životu, pouka o ljubavi bez susprezanja, o prihvaćanju različitosti.
Naš život nije lagan, ali je blagoslovljen zbog njegove prisutnosti. Mali Princ mijenja svijet svojom porukom i pojavom. Osjećamo se istinski počašćeni svojom ulogom u njegovu životu. Roditelje koji imaju sličnu djecu želimo ohrabriti ali i pozvati da nam se pridruže. Naime, od kraja 2015. godine aktivno radim na proširenju Vanirova projekta na razini Hrvatske. Projekt se zove Mali Princ i prijatelji, gdje fotografiramo djecu sa poteškoćama u razvoju kako bismo progovorili o tom bitnom problemu.
Stvaramo platformu pomoću koje će roditelji moći ispričati svoje priče u putujućoj izložbi. Pozivam zainteresirane roditelje da se jave ako žele sudjelovati u našoj borbi. Jedino proaktivnim radom možemo osvijestiti društvo o ovoj bitnoj temi i rušiti barijere za našu djecu!
Više o Srđanu i njegovoj obitelji te o njegovu radu potražite na stranici srdjanhulak.com
ožujak 2016.
