Prvi je put mama postala prije punih 10 godina, a drugi put prošle godine. Dok je njezina danas desetogodišnja predivna Lota našu naslovnicu krasila davne 2009. godine, slatka i vragolasta Maša pred naše je kamere stala nedavno, s punih 10 mjeseci, a kao i prije deset godina, i sada je na naslovnici i naša glumica Jelena Otašević Babić, Lotina i Mašina mama. Rado smo je s Mašom ugostili i popričali o tome kako se nosi sa svim promjenama u njihovim životima.
Mama s 10 godina manje ili danas, 10 godina mudrija – što je lakše, a što teže? Sigurno i jedno i drugo ima svojih prednosti i mana…
Istina je da i jedno i drugo ima svojih mana. Zapravo, kad sam bila 10 godina mlađa, o puno sam manje stvari razmišljala, stvari su se nekako samo događale. A sad puno više mislim, organiziranija sam, preciznija, na više detalja obraćam pozornost. E, sad, je li to bolje ili lošije, vidjet ćemo.
Kako Vam je ova druga trudnoća prošla u odnosu na prvu, a kako porođaj?
Uh, i trudnoća i porođaj prošli su fantastično, i prvi put i sada, jer nikakvih problema nisam imala, osim početnih mučnina. Ali one su mi nekako bile drage. Osim tih mučnina, moram priznati da sam protrčala kroz trudnoće, a isto tako i kroz porođaje.
Koliko ste se promijenili kao roditelj što se odgoja tiče u odnosu na odgoj Lote? Maša je još mala, doduše…
Zasad ne vidim neke promjene, osim što sam pribranija. S prvim je djetetom sve novo, ne znaš što te očekuje i osjećaš veću paniku, a s Mašom toga nema, pa mi je utoliko lakše. Što se tiče odgoja, nadam se da ću se uspjeti držati istih principa. Volim reći da je moj odgoj pun ljubavi, ali se znaju granice i hijerarhija.
U ovih 10 Lotinih godina promijenili ste puno adresa, čak i gradove. No, sad ćete se napokon skrasiti u svom stanu.
Bili smo dugo podstanari i stvarno smo Lota i ja promijenile adresa i adresa, pa smo i u Osijeku živjele, ali to nam je donijelo neko iskustvo i bliskost. Sad je jednostavno prilika donijela odluku. Ove se zime ukazala prilika za kupnju stana, pa smo se upustili u tu avanturu. Sad smo u adaptaciji i koliko će to ostaviti posljedice na nas, tek ćemo vidjeti (smijeh). Ali bez obzira na to koliko su radovi iscrpljujući, veseli me i pokreće pomisao da ću konačno imati svoj prostor u kojemu će mi se sviđati sve – i stolac, i kuhinja, i boje zidova.
Vraćate se u kvart svog djetinjstva. Jeste li baš željeli da i Vaša djeca odrastaju gdje i Vi?
Htjela sam taj kvart, volim ga i nekako sam se uvijek nadala da ću se vratiti u njega. Dosad su nam cijene bile nedostižne, ali sad se sve poklopilo da smo uspjeli. Volim taj kvart jer smo u centru, ali opet nekako izmješteni. Lota je tu išla u vrtić, imamo prekrasan park u blizini, ali blizu su nam i autoput i zračna luka, pa mi se čini da je to idealan zagrebački kvart.
Kako je Lota prihvatila sekicu? Ona Vam može već puno pomoći oko Maše, zar ne?
Lota je super prihvatila sekicu, puno brže nego što sam očekivala. Dugo je bila jedinica, pa to nosi neke svoje čari, ali i posesivnost. No, čim je shvatila da nije ugrožena, da je nitko ne voli manje, počela se radovati. A i Mašin veseli karakter otopio je neke početne Lotine otpore koje ja nisam lomila, nego sam pustila da pokaže i svoj strah, i svoju frustraciju, i brigu. Puno smo razgovarale i sve je sjelo na svoje mjesto. Važno je da mi pomaže, jer to je ključ stvaranja odnosa s bebom. S bebom ne možeš sjesti i razgovarati, ali mijenjanje pelena, presvlačenje pomaže, a Lota je u tome iznenađujuće spretna, tako da njih dvije imaju odnos pun radosti i veselja.
Osim Lote, tko Vam je najviše pomogao kada ste rodili Mašu? I tko Vam danas najčešće pomogne?
Moram priznati da sam zahvalna i blagoslovljena jer imam muža koji obožava sudjelovati i ništa mu nije teško napraviti. Jedino ga muči nedostatak vremena, ali kad god je doma, puno je s Mašom. Nisam nikad došla u situaciju da moram reći „ajde sad ti malo…“, tako da mi je on velika podrška. No, kad sam rodila, Momo je puno putovao, pa mi je njegova mama puno pomogla. Došla je u Zagreb k nama i pomogla mi s kuhanjem, pospremanjem, i to mi je puno značilo.
Suprug često nije u Zagrebu, čak ni u Hrvatskoj. Kako preživljavate?
Već smo godinama naviknuti na taj tempo i razumijemo se, jer sam i ja u istom poslu, često na gostovanjima. Nedavno sam snimala film u Sloveniji. To je jednostavno dio naše svakodnevice i ne razmišljamo ah, tebe nema. Naučili smo se organizirati i mislim da dobro funkcioniramo u tim okolnostima.
Razgovarala: Nataša Krstičević
Foto: Jasmina Cviljak za Mamu&Bebu
Šminka: Irena Herceg
Fotografirano u trgovini Cutie Cloud
Intervju je u cijelosti objavljen u časopisu Mama&Beba (kolovoz 2019.)
