Uvijek volimo kad nam se mame vrate, posebno treći put! I ne govorimo o natalitetu, nego volimo čuti i vidjeti što je i kako drukčije kad je u kući – troje djece. Simpatična i energična Lana Pavić, televizijska urednica i voditeljica, ugostila nas je u svom ugodnom domu, a na našoj je naslovnici sada prvi put u muškom društvu. Maleni Marko Aurelije uspio je odvojiti malo vremena za mirovanje pred našim kamerama.
Dobro nam došli, Lana, treći put! Prošle su godine od Vaše prve naslovnice. Osjećate li se kao stručnjakinja na osjetljivu području odgajanja djece? Ili Vas Marko Aurelije uvelike testira?
U mnogim stvarima s trećim djetetom već sve imate pod kontrolom. Primjerice, nema panike ako se dijete prehladi jer znate da je riječ o sitnim boljkama koje će, uz potrebnu njegu i mjere opreza, brzo proći. S druge strane, svaki novi član obitelji svijet je za sebe, sa svim svojim specifičnostima. Marko Aurelije odlična je potvrda ovom pravilu jer, unatoč bogatom majčinskom iskustvu, s njim mnoge stvari prvi put prolazim.
Što je sve jednogodišnji Marko Aurelije unio u Vaš dom?
U prvom redu radost. Ne mogu reći da smo tako brzo nakon rođenja Iris Lucije planirali proširenje obitelji, pa nas je Marko Aurelije sve iznenadio. Bilo je to predivno iznenađenje.
Marko Aurelije poprilično je aktivan mališan! Možemo li s pravom reći da je na mamu? Tko ima više energije – Vi ili on?
Nije pogrešno reći da sam energična osoba, ali on je uistinu neumoran, pa mi se čini da ipak nije na mene. Radišna sam i vrijedna, ali, za razliku od Marka Aurelija, meni ipak treba odmor. Kao svaka prava Dalmatinka volim prileći tijekom dana. Aurelije najradije ne bi spavao, ni po noći ni po danu.
Budući da je sve to iza Vas, možemo reći da je pomalo ironično što ste baš za vrijeme trudnoće s Markom morali mirovati. Kako ste to podnosili?
Prvih nekoliko mjeseci trudnoće bila sam aktivna, što zbog Iris Lucije, što zbog činjenice da sam u to vrijeme radila kao autorica i voditeljica HTV-ove emisije Zdrav život. Tek polovicom drugog tromjesečja počela sam prema preporuci liječnika strogo mirovati. Mirovanje je bilo nužno jer se treća trudnoća dogodila 10 mjeseci nakon vrlo problematična porođaja i ponovljena carskog reza. Kako sam u to vrijeme završavala doktorsku disertaciju, mirovanje mi zapravo nije teško palo. Pišući sam imala dojam da radim nešto korisno i da nisam izolirana od svijeta.
Marko Aurelije na svijet je stigao malo prerano. Kako ste doživjeli tu malu dramu, kako ste ju nazvali?
Premda je trudnoća prolazila uredno, porođaj se dogodio mjesec dana prije termina. Bila sam u stručnim i sigurnim rukama liječnika koji su bili upoznati s mojim stanjem i prethodnim porođajima. Znala sam što me čeka i koji su rizici preda mnom i bebom. Mogla sam se samo nadati da će porođaj proći uz što manje komplikacija.
Njegova prva godina bila Vam je teška jer je Marko Aurelije imao zdravstvenih poteškoća. Kako ste se nosili s tim?
Oduvijek znam da je zdravlje najvažnije, a njegova je prva godina to potvrdila. Zbog ranijeg porođaja imao je određenih zdravstvenih tegoba. Isprva su se javili problemi sa srcem, pa s plućima, potom s mozgom. Stalno je bilo nešto novo. Srećom, rješavali smo jedan po jedan problem i za sobom ostavljali loše dijagnoze. U nizu nepovoljnih situacija s kojima smo se tada susreli posebno je teško bilo kada je Aurelije s nepuna tri mjeseca dobio virusnu upalu pluća. Čak i uz najbolju medicinsku skrb možete se samo nadati da će se tako malen organizam uspjeti othrvati bolesti koja i danas može biti smrtonosna. Divim se roditeljima djece s teškim i dugotrajnim bolestima jer nema ništa strašnije nego strepiti za život malog djeteta.
Kako su izgledali prvi tjedni i mjeseci u kući s troje djece?
Iako su bili nedavno, njegovi prvi mjeseci kao da su u magli. Sve sam obavljala kao na svojevrsnom autopilotu. Gotovo uopće nisam spavala jer sam danju brinula o malenom, a noću pisala. Imala sam rok za predaju disertacije koja mi je bila svojevrsna terapija. Tako sam se lakše nosila s lošim vijestima. Suprug mi je, kao i uvijek, bio i lijeva i desna ruka, a pomagali su svi – bake, djeda, teta čuvalica. Nismo odbijali ničiju pomoć.
Iako ste s troje djece imali pravo na tri godine rodiljnoga, odnosno roditeljskog dopusta, vratili ste se na posao nakon samo 14 mjeseci. Nije Vam bilo dovoljno akcije?
Tehnički, iskoristila sam mogućnost koja se pruža na roditeljskom dopustu – radim četiri sata na dan. Za ovakvo je rješenje potrebno imati razumnog i korektnog poslodavca, ali, budući da sam ja samoj sebi direktorica, nisam nikoga trebala moliti da mi iziđe ususret. Podržavam žene koje žele biti tri godine ili više potpuno posvećene djeci i domu, ali ja nisam tip osobe koja može bez rada izvan kuće.
Razgovarala: Nataša Krstičević
Foto: Jasmina Cviljak za Mamu&Bebu
Make up: Magdallena Prekaj
Frizura: Jasmina Busić
Intervju je u cijelosti objavljen u časopisu Mama&Beba (lipanj 2019.)
