Uši su velika skupina parazita koji žive na biljkama, životinjama i čovjeku. Na čovjeku parazitiraju dvije vrste ušiju: čovječja uš (Pediculus humanus) i stidna uš (Phthirius pubis, u našem narodu kolokvijalno poznate pod nazivom „picajzle“).
Čovječja uš ima podvrste: tjelesna uš (Pediculus humanus corporis) i uš u kosi (vlasišta) (Pediculus humanus capitis), koja je i predmet ovog članka. Uši u kosi glave zapravo su maleni (veličine 2 – 4 mm) beskrilni i šesteronožni kukci (insekti) sivkasto-bijele ili svijetlo smeđe boje koji žive kao ektoparaziti, što znači da žive, razvijaju se i razmnožavaju isključivo na domaćinu – čovječjem vlasištu. Izvan njega ne mogu preživjeti dulje od 48 sati. Žive uši hrane se nekoliko puta dnevno sisanjem krvi iz kože vlasišta ostavljajući male papule (ispupčenja) crvenkaste boje. Dok sisaju, uši ispuštaju tekućinu koja izaziva vrlo intenzivan svrbež, što dovodi do češanja koje dodatno oštećuje kožu, jer se stvore ogrebotine koje se često inficiraju.
Zablude i predrasude o ušima
O ušima postoji niz zabluda i predrasuda. To su paraziti od kojih obolijevaju djeca diljem svijeta, bez obzira na rasu, etničku pripadnost i socijalno-ekonomski status. Od njih ne obolijevaju samo siromašna djeca koja žive u lošem socijalno-higijenskim okruženju nego i djeca roditelja najviših socijalno-ekonomskih staleža, a nisu pošteđena ni djeca kraljevskih obitelji. Nema povezanosti između „obolijevanja“ odnosno dobivanja ušiju i higijenskih uvjeta u kojima dijete živi. One ne diskriminiraju nikoga, dobro prihvaćaju i čiste i prljave glave. Uši češće napadaju djecu vrtićke i školske dobi.
Uši u kosi ne prelaze s jedne glave na drugu letenjem. Nemaju krila. One sa svojih šest nožica mogu samo puzati. Prenose se izravnim dodirom glave o glavu. Upravo zbog toga djeca češće dobivaju uši od odraslih jer su dječje glavice češće u međusobnom izravnom kontaktu kroz igru i druženje te druge aktivnosti (npr. zajedničko spavanje u dječjem vrtiću). Uši se mogu prenijeti i preko prijenosnika kao što su kape ili druga pokrivala za glavu, češljevi, ručnici, ovratnici na odjeći, odjeća koja se navlači preko glave, itd.
Uši u kosi ne prenose druge bolesti, bilo virusne, bilo bakterijske, i ne predstavljaju opasnost za djetetovo zdravlje, osim neugodnog svrbeža koji gdjekad može biti toliko intenzivan i uporan da dijete neprekidnim češanjem može oštetiti kožu vlasišta stvarajući podlogu za sekundarnu infekciju.
Što su gnjide?
Kada se uš u kosi nastani na vlasištu, ženka uši liježe sitna sivkasto-bjelkasta jajašca – gnjide. U svojem dvomjesečnom životu „mama-uš“ snese 200-300 jajašaca koja pomoću sluzi koju izlučuje čvrsto prionu za vlas, osobito na mjestu blizu hvatišta vlasi za kožu. Iz jajašca se liježu nove uši, a njihovu razvoju pogoduje toplina, masnoća i vlažnost kože vlasišta. Zbog toga ćemo najviše gnjida naći na mjestima gdje je kosa najgušća i gdje im je najtoplije, a to su predjeli uz vrat i iza uha. Ako nemaju dovoljno topline, jajašca mogu biti na vlasištu i do mjesec dana dok se ne razviju u „bebe-uši“.
Kako prepoznati uši, kako liječiti i kako spriječiti pojavu ušiju?
Pažljivim pregledom djetetova vlasišta mogu se otkriti žive uši, ali češće njihova jajašca – gnjide. Danas na tržištu postoje specijalni električni češljevi koji zvučnim signalom otkrivaju i uništavaju živu uš.
Osim električnih češljeva, kojima svaki dan iščešljavamo djetetovu kosu dok nismo sigurni da živih ušiju više nema, na raspolaganju su nam različiti farmaceutski pripravci – šampon, prašak, sprej – koji bi se trebali primjenjivati prema uputi ili savjetu pedijatra ili obiteljskog liječnika. Nakon svakog tretmana kosu bi trebalo oprati u toploj vodi kojoj smo dodali malo octa ili limunova soka, a nakon pranja kosu treba dobro iščetkati gustim češljem kako bi se uklonile sve gnjide s vlasišta. Postupak se može ponavljati i nekoliko dana uzastopce, dok se ne uvjerimo da u vlasištu nema neželjenih stanovnika.
U slučajevima izrazite ušljivosti preporučuje se šišanje jer se s kraće kose uši i gnjide lakše odstrane.
U obitelji s ušljivim djetetom preporučuje se tretman svih članova. Također se preporučuje oprati svu posteljinu, deke, ručnike, odjeću, kape te sve stvari na kojima bi se uši i gnjide mogle zadržati: plišane igračke, češljeve, ukosnice. Predmeti kojima ne šteti zamrzavanje mogu se ostaviti u ledenici 48 sati.
Zbog ušiju ne treba dugo izostajati iz vrtića ili s nastave. Svakako da treba obavijestiti odgajatelja ili nastavnika o pojavi ušiju u djeteta kako bi se mogla organizirati vrtićka ili školska „politika borbe protiv ušiju“ odnosno kako bi se poduzele mjere za njihovo uklanjanje i sprječavanje daljeg širenja.
Tekst: mr. sc. Ljiljana Kipke-Sabol, dr. med.
specijalist školske i sveučilišne medicine
Poliklinika za dječje bolesti Dr. Sabol
Foto: Freepik
