Jedna je velika istina: nije lako biti roditelj. Nije lako, ali to ne znači da je nemoguće. Još je manje lako biti jedini roditelj djetetu. Ali ni to ne znači da je nemoguće. Na jednog roditelja pada više obaveza, više zadataka, ali onda taj roditelj dobije i više, najviše ljubavi. Priča iz života mame Eve Lozine i njenog trogodišnjeg Luke koji su se iz Maribora preselili u Zagreb i promijenili život…
Uvijek mi bude neugodno kad čujem da mi se netko divi. Da netko govori kako je izuzetno što sve stignem sama, pa me je zato i poziv na ovu priču iz života zatekao nespremnom. Sebe smatram još uvijek mladom mamom divnog ali jako živog dječaka Luke, s jedinom razlikom što sam ja jedna od onih mama koja je od početka trudnoće znala da će to biti one-man band show. Da ću biti sama za sve. No to nije uvijek tako strašno kao što ljudi najprije pomisle. Niti je najgore što se može dogoditi! Ima puno više tužnih priča, nesretnih brakova, veza, ljudi, povrijeđenih obitelji i preplašene djece nego što je to kod mene koja od početka znam na čemu sam.
Priča iz života: Eva i Luka
Moja je priča puno jednostavnija, a volim reći i ljepša. Imam dvostruko više posla, dvostruko više briga, ali dobijem i dvostruko više ljubavi. Vjerujem da je mamama koje ostanu nakon nekog vremena same ili se nađu u situaciji da su po cijele dane same s djetetom zapravo puno teže nego što je bilo meni. Takav način života, da je uz mene još netko tko se brine o djetetu i na koga se mogu osloniti, ne poznajem. Stoga, ne mogu ni znati bi li mi bilo lakše nego što mi je sad.
Luka je okrenuo moj svijet
Kada gledam malo unazad, mogu reći da su mi najteže zapravo bile one najobičnije stvari, tipa odnijeti vrećice iz auta dok ti je u rukama mala beba. Ili vrijeme nakon što smo došli kući iz rodilišta, vrijeme kad je svaku mamu strah makar sekundu odmaknuti pogled od svoje bebe, pa te uhvati paranoja kad se odeš tuširati, i neke takve banalne stvari. Za sve one važnije stvari znaš na čemu si, koji su tvoji gabariti i unutar toga funkcioniraš – trgovina, doktor, frizer ako je baka slobodna, ako ne ‒ piši propalo. Imala sam sreće da mi je mama stvarno pomogla, poprilično. Ali tu je i nešto što sam jednom prilikom napisala – ako želiš znati tko su ti pravi prijatelji, imaj dijete. Puno ljudi prestane te zvati na kavu kad shvati da ne možeš na kavu kadgod ni gdjegod i da možda ta kava neće bit baš mirna, ali takvi ljudi i ne trebaju ti u životu. Danas je sve to malo lakše jer je Luka postao već stvarno super društvo i nije problem s njim otići bilo gdje, pogotovo ako poneseš malo keksa i soka, i sve je dobro.
If you want to make God laugh, tell him about your plans
Rodila sam prije tri godine i od tada mi se svijet doslovno okrenuo. Ta nova uloga mame na koju misliš da si spremna, a realno nikad nisi, odjednom je prestigla sve ostale uloge koje sam dotad imala. Kad danas pogledam svog sina, imam osjećaj da mi ide, da nekako uspijevam odgajati sretno dijete iako ponekad ne znam koji je dan, ni jesam li ujutro oprala zube. Vjerujem da je sa svim mamama tako, ne samo nama koje smo same. Ne mogu reći da je to obiteljski život kojega sam zamišljala za sebe jer ne vjerujem da itko tako planira svoj život, ali nekako sam se u životu pomirila s onom poznatom izrekom Woodyja Allena: If you want to make God laugh, tell him about your plans. Danas sam jako sretna i zadovoljna što sam odlučila slušati sebe, a ne sve „brižne“ ljude oko sebe koji su mi govorili da ću si uništiti život. Jer tek sam nakon porođaja shvatila što život zapravo jest.
Društvo mamama ne olakšava…
Kao sve trudnice i friške mame, i ja sam puno razmišljala o majčinstvu i brzo počela shvaćati da je to teška uloga. I to ne samo sama po sebi nego dodatno zbog našeg društva koje je jako sklono osuđivanju mama, komentiranju, davanju (nepotrebnih) savjeta. Činjenica da sam živjela u Mariboru, u Sloveniji, i da je, kažu, ondje društvo otvorenije nego u Hrvatskoj, ne mijenja puno. Ljudi koji si uzimaju za pravo komentirati tuđe živote ima svuda. Iživcirana od stalnih borbi protiv društva koje osuđuje mame kad priznaju da im je ponekad teško, da su sretne u ulozi mame, ali i jako umorne ‒ odlučila sam pokrenuti svoj blog o majčinstv. Blog gdje bi žene mogle čitati kako izgleda majčinstvo u današnje doba kad se od nas očekuje da smo mame, žene, radnice, prijateljice, sestre, kćeri i još hrpu drugih uloga. Te naravno najbolje u svakoj! Volim reći da blog ne pišem da bih promijenila ljudima mišljenje, nego da bi mame poput mene znale da nisu same.
Blog i priča iz života
Blog mi je donio puno promjena u život, ali moram priznati, doista samo pozitivnih. Otvorio mi je mogućnost upoznati divne ljude koje inače vjerojatno ne bih upoznala, a i iskusiti svašta. Baš mi se digne kosa na glavi kad čujem ljude koji negativno pričaju o blogerima, instagramerima, influencerima. Općenito o drugim raznim novim poslovima koji danas postoje, a oni ih ne razumiju. Činjenica je da, kad je 2004. godine Zuckerberg pokrenuo Facebook koji je pokrenuo val društvenih mreža, nitko nije zamišljao da će postojati toliko različitih položaja u tvrtkama i agencijama koje će biti izravno povezane s Facebookom ili Instagramom. Ne znam kako ljudima nije drago kada netko odluči svoju kreativnost usmjeriti u nešto dobro, u posao. Da živi od toga što voli raditi, umjesto da sjedi doma prekriženih ruku i kuka kako nema posla. Što se toga tiče, naše je društvo još jako licemjerno. Jako loše prihvaća promjene i nove stvari koje nam dolaze, a doista nije sve što dođe loše.
Poslovne ponude
Ja sam, među ostalim, upravo zbog svog bloga dobila primamljivu ponudu za posao. A to mi je omogućilo da se preselim u Zagreb. Zagreb koji mi je oduvijek bio neka želja. Rođena sam 1991. i u Hrvatskoj sam živjela jako kratko prije odlaska u Maribor, mamin rodni grad. Svejedno je to očito bilo dovoljno da me uvijek nešto vuče korijenima. Krajem svibnja odlučila sam da je to ‒ to, da je to prilika koju sam čekala. Spakirala sam svoj život u kombi i preselila se u Zagreb.
Zagreb je bio dobra odluka!
Danas, pola godine poslije, mogu reći da je to bila odlična odluka! Luka, za kojega me bilo najviše strah kako će to sve podnijeti, snašao se odlično. Obožava svoje nove prijatelje u vrtiću, njegov hrvatski sve je bolji i bolji. To što živimo u kvartu punom igrališta i zelenila definitivno je dodatan plus. Najviše mi je muke donio promet i gužve na cesti na koje nisam bila naviknuta. Maribor je neusporedivo manji od Zagreba. Ima manje stanovnika od Trešnjevke, i kad u Mariboru kažeš „druga strana grada“, to znači – 10 minut. Ali zato uživam u svim događanjima koje tako velik grad nudi. Očekivala sam da će mi društvo jako nedostajati sve dok nisam shvatila da novi grad znači i nove ljude. Danas zahvaljujući internetu i društvenim mrežama stvarno nije teško naći ljude sličnih interesa bilo gdje. Pa tako ni kad se preseliš u novu okolinu!
Pisanje kao strast
Živimo u svijetu gdje nam je sve dostupno, informacije, edukacija, ljudi, sve nam je dohvat ruke, na zaslonima. Naravno, postoje i mračne strane toga. Od ovisnosti do »hejtera«! No, to su stvari s kojima se susrećemo i u stvarnom životu i moramo se naučiti distancirati od njih. Meni su internet i društvene mreže promijenili život! I to svakako nabolje. Dok sam živjela u Sloveniji, koristila sam društvene mreže gotovo isključivo za blog i poslovno jer mi je i to oduzimalo puno vremena. Smiješno je čuti kad netko pita: „Zar samo to radiš?“ Da, „samo“ to! I to više od osam sati na dan, koliko je kod nas normalno. Otkad sam u Zagrebu, otvorila sam i svoj dodatni, recimo privatni, Instagram-profil gdje objave nisu toliko česte, ni promišljene, više su »moje« nego majčinske. Baš preko društvenih mreža upoznala sam neke žene bez kojih danas ne mogu zamisliti svoj život u Zagrebu. Od onih za povremenu kavu do onih koje mi čuvaju sina, a ja njihovu djecu kad je potrebno. Zahvaljujući Instagramu!
Instagram i slične radosti
Slovenski profili i blog još su mi uvijek aktivni, još uvijek pišem i objavljujem. U posljednje vrijeme sama sebe nagovaram da napišem nešto i za jedan divni portal na kojemu pišu mame. Oduševljena sam koliko kreativnih i zanimljivih priča možeš ondje pročitati, pa mi je zato teško nešto napisati za njih jer zapravo imam tremu. Ideju da bih samo prevodila svoje objave na hrvatski nekako nikad nisam prihvatila. Uvijek želim pokazati i ponuditi nešto novo za čitanje, a za to treba vremena. Vremena koje mame, uz male ruke koje žele našu pažnju i hrpu poslova koji traže naše vrijeme, sve teže pronalaze. Vjerujem da se danas mame preispituju više nego ikad prije. Jesu li dobre mame, i to je nešto što uglavnom nije dobro. Ako se pitaš jesi li dobra mama, ja kažem – već jesi!
Želite li da i vaša priča s porođaja ili životna priča bude objavljena u časopisu Mama&Beba i ovdje na portalu šaljite je na
e-mail: redakcija@stampedo.hr
Veselimo se!
Foto: Privatni album
