Kraj prošle godine bio je dvostruko buran za košarkaša Damira Markotu, i to u vrlo pozitivnom smislu. Osim što se vratio u klub u kojemu je na samim početcima igrao i u grad u kojemu je njegov dom, u njegov je život ušla malena princeza Elin i raznježila ga kao ništa prije! Doživio je to drukčije nego kad je prije osam godina postao otac malog Patricka…
Razgovarala: Nataša Krstičević, Foto: Jasmina Cviljak/privatni album
Nedavno ste postali tata, drugi put, i to toliko nedavno da nećemo puno zakasniti ako Vam – čestitamo! Mala je princeza Elin stigla taman tako da s vama provede blagdane. Kako ste se osjećali kad ste ju prvi put primili u naručje?
Moram priznati da je bilo puno emotivnije, odnosno, puno sam dublje to osjetio sada s drugim djetetom. Pretpostavljam da je to zato što sam nešto stariji, pa valjda čovjek s godinama postaje i osjećajniji. 🙂
Jeste li bili uz suprugu tijekom porođaja? Kako ste doživjeli cijelo to iskustvo? Jeste li prvi put bili prisutni?
Jesam, obadva puta bio sam prisutan na porođaju, i to je za mene predivan osjećaj. Želio sam biti ondje i pomoći supruzi, a i zanimalo me kako to sve ide.
Što biste danas rekli o sebi kao ocu? A što bi supruga rekla o Vama kao ocu?
Trudim se biti dobar otac i što više vremena provesti s njima, šala i igra uvijek su na prvom mjestu. A što se tiče supruge, najbolje bi bilo nju pitati. Mislim da bi trebala biti zadovoljna, ali uzimajući u obzir kakve su žene, uvijek će naći neki nedostatak. 🙂
Prvi sin, Patrick, imao vas je za sebe osam godina. Kako je prihvatio činjenicu da je postao stariji brat?
S obzirom na to da je bio toliko dugo sam i imao svu našu pažnju, iznenađujuće je koliko je oduševljen i ponosan što je postao stariji braco.
Obično kažu da su curice tatine male princeze. Je li Elin već zauzela baš takvo mjesto u Vašem srcu?
Mislim da je to potpuno točno. Elin me totalno raznježila, a prijašnje iskustvo mi je pomoglo da se ničim ne opterećujem nego da samo uživam u njoj.
Prošle godine, dok je supruga bila trudna, potpisali ste ugovor sa zagrebačkom Cibonom, u kojoj ste i na samom početku karijere igrali. Vratili ste se u Zagreb. Iako ste podrijetlom iz Sarajeva, je li Zagreb sada Vaš grad?
Rođen sam u Sarajevu, odselio sam se s obitelji u Stockholm, i zbog košarke koju odmalena volim doselio sam se u Zagreb s 14 godina. U Švedskoj nisam više mogao napredovati kao što sam mogao u Zagrebu. Jest, Zagreb je moj dom, tu sam napravio prve ozbiljne košarkaške treninge, stekao prijatelje, stvorio obitelj i izgradio život.
Kakav je Patrick dječak? A kakva je beba Elin?
Patrick je jedno jako živahno, veselo i drago dijete koje zahtijeva jako puno pažnje i voli da se baviš s njim, dok je seka Elin već kao beba puno mirnija i umiljatija, što i priliči jednoj djevojčici.
Čemu Vas je očinstvo naučilo? Koju ste lekciju na najteži način svladali?
Očinstvo je najljepši osjećaj, ali i najveća odgovornost, motivacija i trud da djeci ništa ne nedostaje u životu.
Intervju u cijelosti objavljen u časopisu Mama&Beba (izdanje za veljaču 2019.)
