Prošlo su točno tri godine otkako se cijela naša ekipa trudila izmamiti osmijeh na lice malene Eve, koja nas je ozbiljno gledala. Danas je ona prava vesela djevojčica! I to djevojčica s važnom ulogom starije sestre sada već jednogodišnje Mile. Kako je Eva prihvatila tu ulogu? Kako ste ju pripremali na dolazak novog malog stvorenja u vaš dom?
Evu smo još u trudnoći pripremali na dolazak sestrice, tada je imala dvije i pol godine. Jako se veselila, bio joj je zanimljiv moj veliki trbuh, stalno ga je mazila i pričala s bebom, gledala sličice s ultrazvuka. Osim toga, čitali smo joj slikovnice s tom tematikom. Iako je i ona bila tada još malena, nekako je samoj sebi bila važna kad smo joj rekli da će biti starija sestra koja će morati paziti na svoju malu sestricu, ići s njom u park, pokazivati igračke… Rekla bi: «Mila, vidi, imam igračke, dođi!» Moram spomenuti da je ona zapravo izabrala ime, dvoumili smo se između par njih, ali ona je rekla svoje – i tako je moralo biti!
Jeste li se bojali kako će to izgledati, kako će Milin dolazak utjecati na vaš odnos s Evom? Od čega ste najviše strahovali?
Pa moram priznati da sam se malo bojala kako će to izgledati s obzirom na to da smo Eva i ja bile jako povezane, a onda je odjednom došla još jedna beba koja treba svu moju pažnju i vrijeme. Nisam htjela da Eva osjeti manjak pažnje, i zapravo sam se bojala kako ću izbalansirati da obje budu zadovoljne. U prvim je danima bilo najteže jer se od Mile nisam odvajala, što zbog njezinih potreba, što zbog svoje zaljubljenosti! Moram priznati da je Eva bila malo ljubomorna što me odjednom mora dijeliti, ali vrlo se brzo naviknula i sad mi već pomaže oko Mile, voli ju, mazi i pazi – kao prava starija sestra! Zapravo se za svoje male godine jako zrelo ponijela.
Kako su izgledali Vaši prvi dani nakon što ste došli kući s malom Milom? Je li bilo veselo uz toddlericu i novorođenče?
Iskreno, bilo je bolje od očekivanog! Svi su me upozoravali na kaos prvih mjesec dana, a meni su ti prvi dani bili predivni, bez ikakva stresa! Naravno, za to veliku zaslugu ima moja mama: da sam morala sama kuhati i spremati, vjerojatno bih drukčije govorila. Privikavali smo se svi na to malo biće koje je unijelo novi val topline i ljubavi u naš dom, svaki dan je bio drukčiji i zanimljiv, pogotovo Evi. Mila je super spavala od prvog dana, nije imala grčeve, baš je bila dobra i mirna beba. Kaže moj muž da su ovakve sve, imao bih ih sto! (smijeh)
Znamo kako je u prvim tjednima nakon porođaja odmor iznimno važan za majku. No kad je posrijedi drugo dijete, to je tako teško izvedivo! Jeste li imali prilike odmarati se? Kako ste preživjeli te dane? Kako je to izgledalo sada u odnosu na prve dane s Evom?
Preživjela sam zahvaljujući mojoj mami koja je kao i prošli put pomagala u kući da bih se ja što više odmarala. Ona je preuzela kućanske poslove, a na meni je bilo da se što više odmaram, dojim, i da dođem sebi. No, ovaj put je ipak bilo to malo teže izvesti jer je Eva i dalje tražila svoju pažnju, nije shvaćala zašto se mama sad mora toliko odmarati. Definitivno sam babinje ovaj put odradila lošije.
Evu ste uspješno dojili, je li i s Milom išlo jednako glatko? Koliko ste ju dugo dojili? Kakav je vaš stav prema dojenju? Jeste li majka zaljubljenica u dojenje ili to smatrate jednostavno majčinskom obvezom?
Da, ja sam ona sretnica kojoj je dojenje i prvi i drugi put išlo bez ikakvih problema, nikakav mastitis nisam imala, možda pokoju ragadu u početku, kad se Mila tek učila sisati. Početnu sam bol otrpjela za bebino dobro. Mislim da je na tu jednostavnost u dojenju utjecao i moj stav o tome da je to apsolutno najbolji način da se povežete sa svojom bebom i date joj najbolju moguću hranu. A uz to radite i sebi dobro jer najlakše je smršavjeti upravo od dojenja. Nikad nisam imala dileme oko toga, to oduvijek shvaćam kao nešto prirodno i najbolje, i da, mogu reći da sam zaljubljenica, prava promotorica dojenja! (smijeh)
Dakle, Mila još uvijek sisa, a Eva je u nekom trenutku prestala sama.
Eva je samoinicijativno prestala kad je imala deset mjeseci, a čini mi se da Mila neće tako lako i svojevoljno. Ne da mi, jako joj se sviđa cica! Nisam ni za kakve stroge rezove, pa ću pustiti da još uživa, pogotovo kad čitam najnovija istraživanja da je dojenje jako korisno. A moram priznati da ne mogu odoljeti kad vidim koliko se veseli cici! Ako joj je to još potrebno, zašto joj oduzimati? Doći će vrijeme kad će prestati.
Znamo da ne postoje dvije iste trudnoće i porođaja! Kako su se Evina i Milina priča iz vašeg kuta razlikovale? Je li drugi put ipak malo teže, kad znate što vas čeka?
Hm, najveći je problem drugi put što točno znaš što te čeka! Prvi put sam veselo doskakutala do bolnice imajući neki svoj film u glavi kako to nije baš taaaako strašno i bolno kao što pričaju. Naravno, bilo je ništa manje bolno i strašno kao i prvi put, potpuno prirodno bez epiduralne, ali me adrenalin toliko obuzeo da sam bila u nekoj vrsti transa, on je donekle anestezirao bol. Kad sam ugledala svoje dijete prvi put, bila sam izvan sebe doslovce, osjećaj nevjerice i šoka što je moje tijelo u stanju napraviti, ujedno osjećaj neopisiv sreće, ljubavi, povezanosti, topline oko srca. S Milom sam se više bojala i bila svjesna svega, svakog novog koraka, ali opet, kad su mi je stavili na prsa, zaboravila sam apsolutno sve, samo sam gledala u to malo biće koje znaš da ćeš voljeti bezuvjetno i uvijek, bez iznimke.
Nakon što ste rodili Evu, rekli ste nam da je trenutak kad ste ju privili uza se najemocionalniji trenutak u Vašem životu. No, majka pomisli da je to vrhunac, ali onda se taj vrhunac ponovi, a majčino srce za novo djetešce ima sasvim novu ali jednako snažnu ljubav. Kako Vi doživljavate ljubav prema svojim djevojčicama? Razlikuje li se ta ljubav?
Mislila sam da nije moguće voljeti drugo dijete kao prvo, ali je ta moja teorija pala u vodu čim sam ugledala Milu. Priroda je to tako lijepo posložila, mame se valjda jednostavno zaljube u svoje bebe i nema limita kad je u pitanju ljubav! Da ih imam deset, vjerujem bilo bi isto. Ne mogu reći da jednu volim više od druge, volim ih jednako snažno. Svaka je divna na svoj poseban način. Teško mi je samo palo kad sam išla u bolnicu jer sam se morala odvojiti od Eve, i znala sam da Milinim dolaskom više nikad ništa neće biti isto, da nećemo imati sve vrijeme svijeta samo za nas dvije. Eva je došla po Milu u bolnicu i onaj trenutak kad su se njih dvije pogledale, pamtit ću zauvijek. Eva se ponašala tako divno i pažljivo da sam ju zavoljela još više.
Nakon prvog porođaja već ste nakon mjesec dana kročili na pozornicu! Je li Vam i drugi jednako lako pao?
Ja sam inače po prirodi aktivno stvorenje, stalno nešto radim, trčim, jurim, tako da sam se i ovaj put brzo vratila u formu. Takva mi je genetika! Moj prvi nastup bio je dva mjeseca nakon porođaja u Zagrebu, kad su mi dodijelili diskografsku nagradu Porin za moj album uspavanki „Snivaj, spavaj“ kao najbolji dječji album u 2014. Stvarala sam ga upravo u trudnoći, pa je ta nagrada bila kao šećer na kraju, jedna lijepo završena priča.
Kako ste doživjeli drugu trudnoću? Majke koje su trudne s drugim djetetom obično kažu da drugu trudnoću manje intenzivno doživljavaju jer je ipak tu mališan koji zahtijeva stalnu pažnju. Je li i kod Vas bilo tako?
Prva trudnoća je ujedno i zadnja u kojoj možeš do mile volje uživati, biti slobodna, odmarati se koliko god poželiš. U drugoj već imaš jedan mali privjesak koji te stalno prati, pa traži da se nosi, pogotovo ako je mala razlika u godinama. U zadnjem tromjesečju mi je postalo teško prošetati se s Evom i do parka. Tada su uskakale bake, a ja bih se odmarala doma, obožavala sam odrijemati svako poslijepodne. Trudila sam se da se i ovaj put dosta odmaram i uživam jer je to uostalom dobro i za bebu, pa sam čak stigla na vježbe za trudnice, vodila dnevnik trudnoće za uspomenu. Zapravo sam bila jako aktivna jer sam napravila album uspavanki s Milom u trbuhu, odradila sva snimanja te promociju albuma u Rijeci i Zagrebu u visokoj trudnoći.
Kakva je Mila beba? Vrijedi li kod Vas pravilo da su prvo i drugo dijete potpuno različiti? Eva nije bila jako zahtjevno dijete. To bi značilo da Vas je Mila ipak malo namučila?
Muž i ja smo se iznenadili kako su njih dvije različite! Mila je otpočetka beba za poželjeti, prespavala je noć jako brzo, dok se Eva budila svaka dva sata, bila je puno zahtjevnija od Mile. Valjda smo mi ovaj put smireniji i pametniji, a bebe to osjete. S Evom smo učili u hodu, osjetila je nervozu kad nismo znali što i kako. Iskustvo puno znači.
Vaš posao nije posao s klasičnim radnim vremenom, pa tako imate dovoljno vremena za uživanje sa svojim curicama. Kako najradije provodite to vrijeme vas tri ženskice? U čemu posebno uživate?
Najljepši dio ovog mog posla je upravo klizno radno vrijeme, tako da puno vremena provodimo skupa. Najradije ga provodimo vani na svježem zraku, u parku, uz more. Posebno uživamo i kad smo doma pa pustimo glazbu, plešemo i pjevamo, kad se ludiramo, igramo lovice, skrivača… Njih to jako zabavlja, a ja najviše uživam kad vidim da su one sretne.
Intervju u cijelosti objavljen u tiskanom izdanju časopisa Mama&Beba br. 102
