Što su ospice?

Ospice (morbili, male boginje) akutna su zarazna bolest također uzrokovana virusom, ali virusom morbila iz porodice paramiksovirusa.

Do danas je poznat samo jedan tip virusa ospica, i protiv njega je izrađeno učinkovito cjepivo. Ospice su endemska bolest u mnogim krajevima svijeta. Najčešće se javljaju zimi i u proljeće. Iako su tipična dječja bolesti, od njih mogu oboljeti sve dobne skupine.

Kako se bolest prenosi?

Bolest je vrlo zarazna, a izvor zaraze isključivo je bolestan čovjek. Ospice se prenose kapljičnim putem, odnosno izravnim dodirom s bolesnikom, najčešće preko sluznice dišnih puteva i očne spojnice. Iznimno rijetko bolest se može prenijeti i preko treće osobe, ali samo unutar desetak minuta od kontakta te osobe s bolesnikom. On postaje zarazan za okolinu s početkom prvih znakova bolesti, koji su najčešće slični jakoj prehladi. Inkubacija bolesti traje od 10 do 12 dana i u pravilu nema nikakvih znakova bolesti, a za to vrijeme virus ulazi u krv i širi se cijelim organizmom.

Pojavom prvih znakova bolesti počinje tzv. prodromalni stadij, koji traje od tri do pet dana.

Karakterizira ga blago povišena tjelesna temperatura, gubitak apetita, malaksalost, konjunktivitis, sve izraženiji kašalj i pojava Koplikovih pjega na sluznici ždrijela i obraza. To su sivo-bijele, poput zrnca pijeska malene točkice na crvenkastoj podlozi, javljaju se oko drugog-trećeg dana kataralnog stadija. U pravilu se najbolje vide na sluznici nasuprot donjim kutnjacima, brzo se pojavljuju i nestaju, obično u jednom danu, a s obzirom na to da se gotovo isključivo javljaju kod ospica, patognomične (karakteristične) su za ovu bolest. U to vrijeme virus se može naći u sekretu dišnih puteva, krvi i mokraći.

Treći, tzv. eruptivni stadij počinje tri do pet dana od početka bolesti s vrlo visokom tjelesnom temperaturom, ponekad i do 40 °C i pojavom tipičnog osipa koji se tijekom iduća dva-tri dana postupno širi od glave preko trupa do udova, uvijek istim redoslijedom.

Osip je mrljast, izdignut iznad kože (makulopapulozan) i gust, svijetlocrvene boje, a na pojedinim dijelovima tijela može se međusobno spajati potpuno prekrivajući kožu. Najprije se javlja u gornjem dijelu vrata i iza uški, a već u prva 24 sata zahvaća cijelo lice, vrat, ruke i gornji dio prsnog koša. Širenje osipa na trup i udove nastavlja se i dalje, te se drugi-treći dan spušta do nogu i stopala. To je vrhunac bolesti, nakon čega slijedi postupan nestanak simptoma i u pravilu brz oporavak. Kad se osip razvije, tjelesna temperatura snizuje se na normalne vrijednosti, a kataralni simptomi brzo nestaju. U klasičnom tijeku bolesti, kad osip dosegne noge i stopala, počinje njegovo povlačenje istim redoslijedom kojim je i nastajao. Na mjestu osipa ostaju blijedosmeđe mrljice, koje dalje postupno nestaju uz blago prhutanje kože.

Komplikacije bolesti su upala srednjeg uha i pluća, a najteže upala srčanog mišica (miokarditis) i središnjeg živčanog sustava (najčešće encefalitis – upala mozga). Komplikacije bolesti češće se javljaju u osoba mlađih od pet i starijih od 20 godina. Upala pluća može biti uzrokovana samim virusom ospica, kad se očituje već u kataralnom stadiju ili, što je češće, bakterijom kad se očituje u fazi osipa.
Miokarditis je rijetka, ali katkada smrtonosna komplikacija. Neurološke komplikacije češće su kod ospica nego kod drugih bolesti s osipom, a učestalost encefalitisa je jedan-dva na 1000 bolesnika. Bolest može biti izrazito teška, katkada ostavlja i trajna neurološka oštećenja, a prema statističkim podacima gotovo 15 posto bolesnika umire.

Nekomplicirani oblici bolesti liječe se samo simptomatski (mirovanje, snizuje se povišena temperatura, kontrolira kašalj i sl.), a u kompliciranih oblika primjenjuju se potrebne metode liječenja, ovisno o komplikaciji bolesti.

Prije ere cijepljenja protiv ospica, bolest je najčešće pogađala djecu između 5 i 10 godina. Zbog izrazite kontagioznosti (zaraznosti) ove bolesti, gotovo 95 posto populacije preboljelo bi je do odrasle dobi i steklo odgovarajuću imunost. Nakon uvođenja obveznog cijepljenja u Hrvatskoj 1968. godine, ospice su postale rijetkost. Cijepljenje se provodi nakon navršenih 12 mjeseci života i prilikom upisa u prvi razred osnovne škole. Cjepivo sadrži živi, atenuirani (oslabljeni) virus ospica, koji ima osobinu da izaziva stvaranje protutijela, a bez istodobnog razvoja bolesti. Unatoč pravilno izvedenom cijepljenju, oko tri do pet posto djece ne stvori zadovoljavajuću razinu otpornosti i mogu oboljeti.

Djeca majki koje su cijepljene ili su preboljele bolest u pravilu ne obolijevaju u prvih šest mjeseci života jer su još zaštićena majčinim protutijelima prenesenima preko posteljice.

Tekst: Svjetlana Bela Klancir
dr. med., spec. pedijatar
Poliklinika za dječje bolesti “Dr. Sabol”