Iako će mnoge njezino poznato prezime neizbježno podsjetiti na našeg najboljeg gimnastičara, Ana Ude puno je više od tek supruge Filipa Udea. Ova rođena Čakovčanka jedna je od naših ponajboljih i najaktivnijih vizažistica, a u prilog tome ide i činjenica da je nedavno organizirala Make-up masterclass.
Tim se tečajem definitivno vratila u poslovne vode, nakon dvogodišnje stanke zbog trudnoće i rođenja kćerkice Eve. Pročitajte o čemu smo razgovarali s ovom modernom mamom.
Make-up masterclassom koji ste u rujnu organizirali vratili ste se sa stilom u poslovne vode u kojima već dugo plivate. Kako ste se osjećali – kao da ponovo morate učiti plivati ili ste bili kao riba u vodi?
Definitivno mi je osjećaj od prvog dana povratka bio kao da nikad nisam ni otišla. Uistinu mogu reći da je ovaj posao toliko dio mene da ga jednostavno ne mogu zaboraviti bez obzira na dugotrajnost izbivanja.
Eva ima sada godinu i pol, ali i prije njezina rođenja, tijekom trudnoće, niste bili poslovno aktivni. Istaknuli ste više puta da trudnoća nije bila baš idilična. Kako je to utjecalo na Vas osobno i vas kao obitelj?
Utjecalo je u toj mjeri da smo oboje shvatili kako najčešće nema lakšeg puta do nečega što silno želiš i voliš i da smo zajedno dovoljno jaki da se suočimo s bilo kakvim izazovom. “Per aspera ad astra” je naša životna parola, a za Evu je itekako vrijedilo i vrijedi i dan-danas ponekad stisnuti zube.
Je li teško izbalansirati posao i majčinstvo? Imate vlastiti posao, pa se može činiti da je lakše, ali pretpostavljamo da često zbog prirode posla radite i vikendima. Preuzima li onda tata brigu o Evi, i što kad tate nema kod kuće?
Istina, ponekad je lakše jer sama biram kad i koliko želim raditi, a to opet može biti dvosjekli mač jer sam bezbroj puta postavljena pred odluku želim li napredovati u karijeri i jačati financijski ili provoditi više vremena sa svojom obitelji. Upravo je nedavno Eva bila bolesna, Filip na putu, a ja sam imala neodgodive obveze na poslu. Hvala Bogu na divnoj obitelji koja uskoči kad treba i u koju imamo potpuno povjerenje.
Preko tjedna Eva sad ide u jaslice. Kako se priviknula? To je važan korak u životu svakog mališana! A kako su to podnijeli mama i tata?
Dosta smo se brzo svi adaptirali na novi životni ritam. Nama je toliko lakše jer vidimo koliko ona tamo uživa, a doista smo odabrali odličan vrtić. Ali naravno da nam ponekad dođe teško i nakon podneva već odbrojavamo sate do njezina povratka kući.
Zanima li Evu već sada vaš ‘alat’? Nećemo puno pogriješiti ako pretpostavimo da će kroz godinu, dvije mamin posao maloj princezi biti najbolji na svijetu! Hoće li moći isprobati sve te mamine divote? Gdje ćete povući granicu?
Veselim se tome da ju jednog dana svemu naučim, ali iskreno mislim da do toga imamo još puno vremena. Kad dovoljno poraste, vjerujem da će briljirati u svemu što je bude zanimalo, pa i ovome što ja radim.
Nećemo pogriješiti, pretpostavljam, ako kažemo da je Vama kao vizažistici važan prvi dojam koji ostavljamo izgledom. Je li vam to važno i kod Eve? Ne mislimo, naravno, u smislu šminke još uvijek! Nego što se tiče odijevanja, frizure… Je li Eva mala dotjerana princeza? Ili tata više potiče sportski stil?
Nama je Eva preslatka što joj god odjenuli, ali tako je vjerojatno svakom roditelju. Što se stila tiče, najviše prevladavaju praktične stvari jer nam je najvažnije da joj je udobno. Tata je dakako pobornik sportske odjeće i tenisica, a ja se trudim povremeno progurati koji fashion komad u njezin outfit.
Kakvo je dijete Eva? Buduća sportašica ili buduća ljepotica? Ili možda oboje?
Za sada je ponajviše nalik na oca, gotovo u svemu, pa tako i u sportskim sklonostima. Uvijek sam mislila da su roditelji ti koji eventualno od najranije dobi usađuju djetetu ljubav prema nekom sportu, ali s Evom sam se uvjerila kako su geni ipak iznimno jak faktor jer ona pokazuje sklonosti prema gimnastici i sportu općenito, da ju nitko nije prema tome usmjerio. A ovaj moj dio, vjerujem, doći će na red nešto kasnije.;)
Što Vam se u majčinstvu pokazalo najljepšim, a što najtežim?
Najljepše je što sam mogla zamisliti ‒ gledati kako moje dijete odrasta u sretnoj obitelji s oba roditelja i doista najboljim tatom kojega sam mogla za nju poželjeti, što nijedno od nas dvoje nije imalo u odrastanju. A najteže? Valjda imam sreće pa mi ništa takvo ne pada na pamet…
Iako ste navikli na duže šminkanje, kao mama znate da često uz svakodnevne majčinske obveze nema dovoljno vremena za puni make-up. Koja su tri proizvoda koja svaku mamu mogu spasiti kad se treba dotjerati u toj žurbi?
Svakako korektor za podočnjake, olovka za obrve i maskara. Ali osmijeh na licu ionako će odraditi najvažniji posao.;)
Razgovarala: Nataša Krstičević, Foto: privatni album
