Iako se neki roditelji susreću s dječjim strahom od kupanja i prilikom njihove svakodnevne higijene, većina taj strah vidi kao problem kada s djeteom krenu na ljetni odmor. Djeca obično vole igre s vodom, no kupanje već može biti problem.
Taj strah od kupanja obično započinje već prilikom djetetova svakodnevnog kupanja i tuširanja, stoga je vrlo važno kako to roditelji čine. U prvim mjesecima života jako je važno kako držimo dijete dok ga kupamo kako bi se ono u našim rukama osjetilo posve sigurno. Kako dijete raste, tako postaje nemirnije, pa je tada potrebno obratiti pojačanu pozornost kako djetetu ne bi dospjela voda ili dječji šampon na lice. Uslijed takvog za njih neugodnog iskustva, djeca mogu protestirati prilikom svakog sljedećeg kupanja.
Kako su dječji strahovi normalni i očekivani tijekom njihova rasta i razvoja, važno ih je uvažiti te razumjeti dijete. Djetetu ne treba govoriti «Ne trebaš se bojati» jer ono time dobiva poruku da je ono što osjeća pogrešno. Dijete je vjerojatno razvilo strah zbog vlastitog neugodnog iskustva, koje je možda doživjelo samo jednom, no njemu dovoljno da zaključi da je kupanje «opasno».
Stoga je veoma važno razgovarati s djetetom o tom strahu, a ako je veće, pokušati doznati što se dogodilo, te mu potom objasniti da to neugodno iskustvo može izbjeći te imati kontrolu nad kupanjem. S djetetom možemo dogovoriti da ćemo poštovati njegove upute i, na primjer, zastati s ispiranjem kose kada nam to kaže. Kada je dijete spremno ponovo nagnuti glavicu, mi ćemo nastaviti. Također, korisne su i igre u kadici, kao i polijevanje lutaka ili drugih igračaka kako bi dijete vidjelo da se potencijalna opasnost od dolaska vode na neugodna mjesta može izbjeći.
Pri tome je, naravno, važno biti strpljiv ali dosljedan u obavljanju higijene.
Dolazak na more ili bazen novi je izazov. Pogled na veliku količinu vode može izazvati strah od nemogućnosti kontrole koju je dijete možda usvojilo u kadi kod kuće. Djeca ranije predškolske dobi mogu zamišljati da ih bazenski odvod može usisati ili da će ih more odnijeti. Osim što je važno o tome razgovarati, u svladavanje tog straha treba ući pažljivo i postupno.
Djecu nikako ne smijemo siliti, pogotovo ne uranjati ili bacati u vodu. Za početak, dovoljno je krenuti s igrama s vodom, pretakanjem iz kantica u kanticu ili iz dječjeg bazena. Djecu također zabavlja i skupljanje raznobojnih morskih kamenčića ili igre u pijesku na pješčanim plažama. Kada je dijete spremno, možemo zajedno s njime nastaviti igru u plićaku, gdje će mu voda prelaziti preko nogu. Pri tome moramo voditi računa o djetetovoj sigurnosti: svakako mu trebamo na ručice staviti plivaće rukavice te sve vrijeme biti u njegovoj blizini.
Ako u potpunosti uvažimo strah svojega djeteta, ono će s vremenom steći povjerenje u nas i ono što mu govorimo te samo u nekom trenutku poželjeti krenuti dublje i zaplivati.
Kako bi mu nova iskustva učinili privlačnijima i zabavnijima, roditelji također mogu pričati zanimljive priče. Primjerice, možemo djetetu reći da stane u plićak zajedno s nama i da je tada, stojeći tako, povezan s cijelim svijetom. Razne igračke i pomagala na napuhavanje mogu djetetu pružiti sigurnost u prvim koracima u moru.
Ipak, s time ne valja pretjerivati kako se dijete ne bi naviknulo da se samo s takvim pomagalima osjeća sigurno u vodi.
Kao i svaki strah, i strah od kupanja s vremenom će proći, kada dijete bude zrelije i sposobnije razumjeti. Stoga je preporuka roditeljima da se opuste i ljetni odmor iskoriste za zabavu i odmor uz međusobno uvažavanje i poštivanje.
Tekst: Psihološki centar Razvoj
