Razvojni poremećaj kuka ili displazija kuka je poremećaj koji dovodi do abnormalnog razvoja zgloba kuka. Učestalost u našoj populaciji procijenjena je na 2 do 4 slučaja na 100 novorođene djece, dakle ne radi se o rijetkoj bolesti. Stanje je češće ako je jedan od roditelja bolovao od razvojnog poremećaja kuka ili je dijete u maternici bilo postavljeno na zadak. Zglob kuka sastoji se od dva zglobna tijela: dio na zdjelici naziva se acetabulum ili „čašica“, a dio na bedrenoj kosti – glava bedrene kosti, koja je uložena u čašicu. Kada je iz bilo kojeg razloga čašica plitka, razvija se abnormalan, nestabilan kuk. U novorođenčadi su svi zglobovi, pa tako i kuk, još su u fazi razvoja. Ako se preplitka čašica ultrazvučnim pregledom prepozna na vrijeme, ortoped će pomoću ortoze (najčešće Pavlikovih remenčića), koristeći prirodan potencijal razvoja, bez operacijskog zahvata potaknuti formiranje normalnog, zdravog kuka. Nažalost, prirodni potencijal za razvoj traje kratko, pa ako se poremećaj prepozna prekasno, jedino rješenje je operacijski zahvat na zdjelici i/ ili na bedrenoj kosti, ili pak u kasnijoj dobi ugradnja umjetnog kuka. Široko povijanje nije štetno, no ne može izliječiti poremećaj. Klinički i ultrazvučni pregled u dobi od 6 do 8 tjedana optimalan je način otkrivanja razvojnog poremećaja kuka, te je obvezan za svako dijete u Švicarskoj , Njemačkoj i Austriji već više od 20 godina. Kad je o razvojnom poremećaju kuka riječ, možemo sa sigurnošću reći: rano otkriven = izliječen.
Ako se poremećaj ne prepozna na vrijeme ili se nepravilno liječi, zaostaje deformitet u kuku koji se može očitovati kao skraćenje noge, šepanje i bol. U blažim slučajevima ti se poremećaji mogu pokazati tek godinama nakon početka hoda. Skraćenje duljine donjeg ekstremiteta (kratka natkoljenična kost ili kratke potkoljenične kosti) može, osim poremećajem u kuku, biti urođeno ili stečeno. Uzrok je moguć i u skraćenju određene mišićne skupine donjeg ekstremiteta koja uzrokuje nepotpuno ispružanje koljena ili odmicanje kuka. Tada govorimo o prividnom skraćenju ekstremiteta. Spomenuti a i neki rjeđi uzroci skraćenja ekstremiteta moraju se potvrditi kliničkim i radiološkim metodama ako želimo započeti liječenje na vrijeme te izbjeći invaliditet u kasnijoj životnoj dobi.
