Biti žena puno je više od uređivanja, kuhanja, majčinstva i pospremanja. Puno je to veći zalogaj i kad su u pitanju posao i hrvanje s muškarcima u poslovnom svijetu; održavanje tjelesne težine i nabijanje mišića. Biti žena, ako mene pitate, naprosto znači biti mašina koja je u jednom trenutku majka, u drugome teta, u trećemu učiteljica, u četvrtome ljubavnica pa malo kuharica i spremačica, a često i direktorica, pjevačica, knjigovotkinja. Uz sve to biti žena znači biti i kći, sestra, prijateljica, nećakinja, sestrična, poznanica, cura iz susjedstva, Terminator, duhovni vođa, trenerica, doktorica… Biti žena kompleksna je stvar, s jedne strane predivna, ali s druge strane mračna i zeznuta. Zašto to govorim? Samo i isključivo zbog izgleda i sastava našega mozga koji je daleko drugačiji od muškog mozga. Čini mi se da ženski mozak ima misiju uništavanja "glave", a muški da omogući lakšu plovidbu kroz život i probleme koje on sobom nosi.
Naime, je li vam se ikada dogodilo da ste pukli? Onako, naprosto i iz čistoga mira pukli i došli do stadija kad vam samo doktori mogu pomoći? Jer biti žena znači i to! Ne kažem da se takve stvari, u narodu poznatije kao sagorijevanje, ne događaju i muškarcima, no znam nekoliko žena kojima se to dogodilo i govorit ću ispred njih, za njih i u ime svih njih. I nas.
Dakle, sukobljavajući se s nizom problema i zahtjeva koje se pred nas nerijetko postavljaju – majčinskih, poslovnih, muških, kojekakvih – veliki broj žena u jednom trenutku popusti i krahira. Kad god se dogode, takve se stvari pripisuju određenim stanjima – PMS-u, Postporođajnoj depresiji, nabojem hormona u trudnoći, mjesečnici… Najteže je od svega shvatiti i prihvatiti da postoje dani i periodi u životu kad ženino ponašanje izmakne kontroli jer se ne može nositi sa svime što joj život stavlja pod nos. Visoki računi, nedovoljno velika plaća, dugovi, krediti, djeca i obveze, raskol između njezinih želja, potreba i stvarnoga života… sve su to stvari koje se moraju nekako progutati, probaviti i odbolovati kad ste žensko. Muškarci s tim stvarima nemaju problema. Mislim, imaju i oni probleme, ali ih ne požderu i ne unište im zdravlje. Zašto? Jer oni mozak puste na godišnji odmor gledajući u veliko zelenilo i navijajući za repku pa sve svoje brige ili riješe ili puste da ih vrijeme odnese u budućnost, u koju će oni junački uletjeti i riješiti sve muke koje ih tamo čekaju.
Bilo bi divno da se možemo nositi sa životom na taj način, ali samo rijetke uspijevaju. Umjesto čežnje za muškim umom zato bih vam voljela laički savjetovati, što učiniti u slučaju kad vam se omiljena baka, majka, sestra, prijateljica počne ponašati drugačije od onoga na što ste navikli? Kad nakon što dobije dijete počne plakati dok se svi smiju; kad se zatvori u sebe i pretvori se u tišinu; izgubi interes za životom; kad više nije u stanju igrati se sa svojim djetetom, voljeti supruga, voljeti svijet; kad izgubi interes za posao, druženje, obitelj, doma kad se u nju useli neka velika, tamna tuga…
Poslušajte je! Pružite joj ruku i dajte zagrljaj. Skuhajte za nju, izvedite je na kavu, pustite je da legne u kadu punu vode ili je odvedite u toplice, kino… Ostavite je samu u tišini, kupite joj dar, učinite nešto lijepo za nju ili joj samo budite uho za slušanje i rame za plakanje. Najviše stvari s ove liste su besplatne, a najmanje vas košta ona koja najviše vrijedi: imajte razumijevanja za novonastalu krizu! Preuzmite njezine dužnosti – platite račune, počistite stan, pobrinite se za djecu… Od života je ne možete otrgnuti, ali joj ga možete olakšati. I vjerujte, trebate. Jer vaša majka, supruga, sestra, prijateljica… ma tko god ona bila treba pomoć. I odmor. I prijatelja.
